Sihanoukville

Nakon jednoglasne odluke sudaca, titulu najružnijeg grada na svijetu osvaja......... Sihanoukvilleeeeeeeeeeeeeee!!!!!! *

528 kilometara između Siem Reapa i Sihanoukvillea

Stigao sam u ovaj grad na obali Kambodže u 8 ujutro s noćnim busom iz Siem Reapa. Umjesto na uobičajenom mjestu u centru grada, bus nas je iskrcao na nekom prljavom parkingu par kilometara dalje. Locirao sam se na karti i vidio da sam dosta blizu jednog brda s hramom gdje bi mogao biti dobar pogled na grad. Dvije ceste su vodile prema tom hramu, ali sam nakon jednog napornog uspona došao do visokog zida nasred ceste. Nema dalje, ovo je sada privatno gradilište. Krenuo sam zaobilaznim putem do druge pristupne ceste koja je isto bila ograđena, s teškom mehanizacijom usred posla. Nema šanse da pokušavam dalje pa sam se spustio nizbrdo do glavne ulice i ostao zapanjen njenim izgledom. Gradilišta na svakoj strani ceste, kao i u svim sporednim ulicama, prljavština, blato i prljave lokve vode posvuda, ostaci građevinskog materijala uz cestu, kamioni i bageri izlaze s gradilišta na glavnu cestu i dižu prašinu, motori voze u krivom smjeru, plastične boce i vrećice su zatrpale svaku rupu na podu, par krepanih štakora trune sa strane, muhe lete posvuda, a od buke ne čuješ ni svoje misli. Užas! Pola sata sam hodao do svog hostela, ali sam imao osjećaj da se neću izvući živ iz tog "divljeg zapada". Sada mi je žao da nisam slikao baš te najružnije scene s ulice jer i dalje mislim da niste svjesni koliko sve to strašno izgleda. Kasnije sam pročitao i recenzije hostela u kojem boravim i tamo ljudi Sihanoukville najčešće opisuju s ove tri riječi: dump, shithole i disgusting. Ja sam, po običaju, pokušavao naći nešto lijepo u tom kaosu i evo što sam uslikao tijekom te šetnje:

Pogled s brda, ali obratite pažnju da niti jedna zgrada na susjednom brdu nije dovršena, kao ni mnoge u podnožju.

Južno od ovog kružnog toka s dva zlatna lava postaje malo uređenije i mirnije jer je tu glavna ulica prema pristaništu od kuda brodovi idu za susjedne otoke. U tom se dijelu nalazi i moj hostel.

A nije uvijek bilo tako. Sihanoukville je izuzetno mladi grad, temelji su mu udareni 1955. godine kao "nusprodukt" državnog projekta izgradnje nove luke, jedine s dubokim gazom u Kambodži, koja je toj državi trebala omogućiti pristup međunarodnoj trgovini morskim putem. Nazvan je prema tadašnjem kralju Kambodže, Norodomu Sihanouku, koji je sam predložio to ime, iako se ovaj grad ponekad naziva i Kampong Som. E sad, devedesetih godina ovaj, još uvijek uspavani, gradić bio je omiljeno odredište tih famoznih backpackera koji su ga posjećivali zbog dugih pješćanih plaža i mirne i opuštajuće atmosfere. I onda su došli Kinezi i više ništa nije bilo isto. Pročitao sam jedan zanimljiv tekst objavljen na portalu news.com.au koji priča o kineskom kapitalu koji je pretvorio ovaj grad u jedno veliko ružno gradilište u kojem se trenutno nalazi tridesetak kazina isključivo za kineske državljane (stranci se smiju kockati u Kambodži, ali domaći ne), a sedamdeset (70!) ih se trenutno gradi. Kad se kaže da je cijeli grad jedno veliko gradilište, pretpostavljat ćete da je to preuveličavanje, međutim sami pogled na satelitsku snimku otkrit će vam razmjere tih zahvata:

Sve površine oker boje su gradilišta

Uglavnom, taj portal spominje kineski kapital koji je doveo kineske radnike da rade s kineskim materijalom i u potpunosti ostavio lokalne ljude bez posla. Najam prostora je porastao jer će Kinezi platiti koliko god je potrebno da smjeste svoje ljude, dok lokalni ljudi ne mogu pratiti taj tempo rasta cijena, kako za stambene prostore, tako i za poslovne prostore, pa se polako sele u jeftinije sredine. Kinesko pismo i jezik su postali glavno sredstvo komunikacije, a kineski dućani i restorani su posvuda. Kazina, naravno, privlače i ljude sumnjivog morala pa je drastično porasla stopa kriminala, a autor spominje nekoliko nedavnih slučajeva propucavanja usred bijela dana i premlaćivanja turista jer su rekli nešto protiv Kine. Autor je pričao s lokalnim ljudima i svi do jednog govore da se stvari odvijaju u krivom smjeru, umjesto da im dolazak kapitala donese napredak, postaje sve gore, od buke, smeća i uništenih prometnica do kriminala i potkupljivanja policije i lokalnih političara od strane Kineza. Drugi dan sam se pokušao probiti do susjedne uvale s plažom i opet naletio na zatvorenu, točnije privatiziranu cestu, kojom nisam mogao proći pa sam išao zaobilaznim putem pretvorenim u, pogađate, veliko gradilište. Ovo sam uslikao:

Cijelo jutro sam nosio ovu majicu i tek pred povratak u hostel shvatim da na njoj piše "under construction". Jako prigodno se činilo nositi je u ovom gradu pa sam zamolio nekog dečka da me uslika ispred prvog gradilišta na koje naletimo, a od sedam njih oko mene u tom trenutku, ja sam odabrao ova dva.

Kao što sam rekao, zona uz plažu, gdje sam i ja smješten, nije toliko loša, iako i tu ima i smeća i bučnih gradilišta (susjedno je bilo bučno do 22 sata), ali ni blizu kao gore u gradu. Par stotina metara dugačka ulica koja od kružnog toka s lavovima vodi prema pristaništu je krcata restorana, dućana, hotela i turističkih agencija, a sama plaža, koja se zove Ochheuteal, ima lijepi bijeli pijesak, par simpatičnih kafića, ali i dosta plastičnog otpada u kutevima. Na drugoj strani pristaništa nalaze se stijene s hostelima i bungalovima, ali je potez uz samo more strašno zapušten i prljav.

Ulica uz moj hostel koja vodi do pristaništa

Lešinari čekaju plijen

Pristanište od kuda ću uskoro krenuti prema susjednim otocima

Plaža Ochheuteal i kafići uz nju

Pogled preko ograde uz plažu na dizalice u punom pogonu

Zapadno od pristaništa je stjenovita obala...

... koja je, nažalost, skroz zapuštena

U susjednoj uvali nalazi se plaža Sokha

Obratite pažnju na pozu prilikom slikanja ovih dečkiju

Sjedio sam zadnje jutro, prije odlaska na brod, u malom restoranu uz cestu i doručkovao kad se ispred restorana zaustavi tuk-tuk s mladim parom sa Zapada (dobro, može biti i iz Australije, što nije zapad, ali je poanta da su bili bijelci). Iskrcaju oni prtljagu i izađu iz tuk-tuka, dečko daje novac, a vozač nešto govori. Dečko vrti glavom, vozač protestira, dečko se okrene prema curi, a ona se zadere (to sam itekako čuo): J... se!!! Dogovorili smo se 2 dolara, uzmi j.... novac i odj... odavde!!!

Odličan početak dana! :-)

* Titulu najljepšeg grada na svijetu je bez potrebe za glasanjem osvojio, kao i svake godine od nastanka svijeta, Split.