petak, 7. prosinca 2018.

Koh Samui - mjesto Chaweng s plažom

Već tijekom sinoćnje vožnje od pristaništa u Nathonu do Chewanga primjetio sam da gradići koji prate obalni pojas izgledaju dosta prašnjavo i zapušteno, barem na potezu uz glavnu cestu. Tome još više pridonose stotine žica i kablova koji su razapeti između stupova za električnu energiju, naizgled bez ikakvog smisla i reda, koje sam primjetio i duž svih cesta oko Ao Nanga, ali ne i u Maleziji (naknadno sam od prijatelja Denisa doznao da su to telekomunikacijski kablovi, od kojih većina više ni nije aktivna, ali ih oni jednostavno ostave gdje su bili pa se tako gomilaju). Otok Samui ima površinu od 228 km² (za usporedbu, otok Krk ima 405 km²), treći je otok po veličini u Tajlandu i ima oko 60,000 stanovnika. Uglavnom, prvi dan sam otišao razgledati samo mjesto i plažu i ne mogu reći da sam bio oduševljen. Tu je jedan lijepi budistički hram na vrhu brda s pogledom na sjeverno-istočni dio otoka gdje se nalazi i aerodrom pa taj vidikovac može poslužiti i kao osmatračnica za avione koji slijeću i uzlijeću. Ispod brda se nalazi jezero koje u ovakvom izdanju izgleda prilično jadno, ali trenutno grade rivu pa će uskoro biti barem malo privlačnije. Pokraj glavnog raskršća nalazi se jedan trgovački centar s brendiranom robom, ali sve ostalo su samo restorani, hoteli, barovi, mjenjačnice, saloni za masažu, najam skutera, dućani, štandovi i slične stvari orijentirane na zaradu od turista. Plaža čak i ne bi bila loša da prije dva dana nisam bio na onim prekrasnim plažama u blizini Ao Nanga. Ova isto ima bijeli pijesak, palme uz sami rub, kafići i resorti su jedan do drugoga, a ljudi za sada još uvijek nema puno. Ako ništa drugo, nisam imao problema naći mjesto za ručnik. Međutim, ovo je istočna strana otoka pokraj koje se ne nalazi nikakav otok ili kopno, što automatski znači da valovi s otvorenog mora ovdje udaraju punom snagom što ulazak u more čini jako teškim. Probao jesam, ali svaki bi me val vratio par koraka unatrag pa sam shvatio da nema smisla forsirati ako ne ide. Sve u svemu, ništa posebno, bio sam malo razočaran, ali sljedeći dan mi se ukupni dojam ipak malo popravio. U nastavku imate slike iz mjesta i s plaže:

Riva u izgradnji oko umjetnog jezera u blizini centra i plaže u Chewangu

Pogled na brdo s budističkim hramom od kuda su uslikane sljedeće dvije panorame

Na desnoj strani vidite aerodrom

Ovo je to isto umjetno jezero usred Chawenga

Trgovački centar u centru mjesta

Sve je spremno za božićne radosti

Tri slike iz centralne ulice uz plažu, u sumrak



Tri slike s plaže



Igorova plaža, barem dok ne dođe prvi val i obriše moje otiske stopala

Otkrivanje otoka Samui na skuteru

I za danas poslijepodne je bila najavljena nekakva kiša pa sam odmah nakon doručka iznajmio skuter u uredu pokraj mog hostela, ovaj put za 150 bahta (30 kuna), a po preporuci sam odmah otišao i na benzinsku natočiti benzina za 16 kuna, što se pokazalo dovoljnim za okružiti cijeli otok.

Točka H je moj hostel u Chawengu. Krenuo sam na jug prema točki A gdje su dvije grupe neobičnih stijena. Točka B je Secret Buddha Garden, a točka C Na Mueang vodopad. Kod točke D je Laem Sor pagoda, a nešto sjevernije, u točki E, budistički Wat Khiri Wongkaram. Na putu do točke F, gdje se nalazi turistički Fisherman's village, stao sam u gradiću Nathon da kupim kartu za povratak na kopno. Prije povratka sam još posjetio dva lijepa hrama, Big Buddha i Wat Plai Laem (točka G). Ukupno sam prošao 96 km.

Dakle, putem do prve postaje mislio sam se zaustaviti u prvom gradiću (Lamai), ali se u samo desetak minuta vožnje tako iznenada naoblačilo i u jednom zavoju uz more sam se na trenutak zaustavio samo da uslikam te sive kišne oblake kako idu prema otoku:


Nastavio sam do tzv. Grandpa and Grandma Rocks (eng. kamenje djeda i bake), gdje su se tijekom vremena određene stijene uz samo more oblikovale na način da podsjećaju na muški i ženski spolni organ. Uz te stijene se, po običaju, veže i jedna legenda, međutim ne da mi se pisati o tome. Samo pet kilometara sjevernije, na padini brda, nalazi se okrugla stijena koja se nekim čudom zaustavila na rubu litice ili je, vjerojatnije, tamo stajala cijelo vrijeme, ali su je vremenski uvjeti tako oblikovali. Izgleda atraktivno, a i sami put do nje i pogled na obližnji kraj su prekrasni. Zanimljivo i da su oni ružni kišni oblaci brzo prešli sjeverno od mene pa je opet granulo sunce.

Dedina stijena je na očitom mjestu, a bakina je skrivena i, nemojte me krivo shvatiti, stvarno ne izgleda atraktivno, bar ne kao dedina. :-)

Na putu do jajolike stijene

Za one koji ne znaju kako i gdje rastu banane, dobro pogledajte.

Jajolika stijena s pristupnim drvenim mostićem
Uslijedila je malo duža vožnja prema unutrašnjosti otoka, djelom i zato što nisam od prve uspio naći cesticu koja vodi u brda prema Secret Buddha Garden. Taj put je isto bio prekrasan, uska betonska cesta okružena raznom vegetacijom i s vrlo malo prometa, a i zrak je postajao svježiji. Ova atrakcija je bila prva i jedina za koju sam morao platiti ulaznicu (16 kn), ali vrijedilo je. Radi se o nekoj vrsti minijaturnog parka iz bajke, sa statuama, raznim građevinama i slapovima u prekrasnom okruženju, ali samo vam slike mogu pokazati o čemu govorim:

Na putu prema Secret Buddha Garden

Sloboda na otoku Samui

Secret Buddha Garden



Morao sam ići natrag istim putem kako bi došao do glavne kružne ceste pa kilometar dalje ponovo krenuo u unutrašnjost do slapa Na Mueang. Slap kao slap, ništa posebno, ali uvijek lijepo za vidjeti:


Sad sam se trebao spustiti do najjužnije točke otoka gdje se nalazi budistička pagoda Laem Sor. Sama pagoda nije toliko atraktivna, ali se nalazi na samoj plaži, a i obližnje ribarsko selo izgleda toliko opuštajuće da sam jednostavno morao stati popiti nešto u jednom kafiću na plaži:

Mjesto za predah od vožnje

Laem Sor Pagoda

Krajolik nedaleko od pagode
Nije mi bilo druge nego krenuti na sjever, a prvo odredište je još jedno budističko svetište - Wat Khiri Wongkaram. Prekrasno mirno mjesto u kojem sam bio jedini posjetitelj, a u dosta velikom kompleksu sam vidio samo još jednog redovnika omotanog u karakteristični narančasti ogrtač kako kosi travu.

Wat Khiri Wongkaram


Redovnici uzgajaju i bonsai drveće
Budući da sam znao da mi je dosta plaža i da želim ići dalje na sjever čim prije, odlučio sam preskočiti jednu od popularnih priobalnih destinacija na putu prema Bangkoku i ići direktno za tajlandsku prijestolnicu. Znao sam da agencije nude put do Bangkoka za 1100 bahta (220 kuna) pa sam tijekom ovog razgledavanja svratio i direktno u poslovnicu jedne od brodarskih kompanija koja povezuje otok s kopnom, a koja se nalazi u gradiću Nathon gdje pristaju njihovi brodovi. Oni također imaju i buseve, tako da nude i transfere do Bangkoka, a cijena je bila iznenađujuće niskih 650 bahta. Naravno da sam odmah kupio tu kartu, a zbog nedostatka atrakcija u samom Nathonu odmah sam i nastavio put prema sjevernoj obali otoka, do Ribarskog sela u sklopu gradića Bophut. Od ribarskog sela nema više ni "r", sve je ušminkano da bi privuklo turiste i izvuklo novac iz njihovih novčanika. Smatram da je oku puno ugodnije vidjeti ovakvu scenu s puta prema Ribarskom selu, nego samo selo:


Sunce je bilo sve niže na horizontu, a mene su još čekale dvije atrakcije, srećom jedna do druge, i put do Chewanga do kojeg sam u svakom slučaju htio biti prije nego padne mrak. Prvo sam svratio do malog poluotoka na kojem se nalazi tzv. Veliki Buda. Opet, simpatično, ali ništa posebno, za razliku od obližnjeg Wat Plai Laem, koji više podsjeća na šaroliki zabavni park, nego na svetište. Jako lijepo uređen kompleks, gdje bih sigurno ostao bar desetak minuta duže da se nisam morao utrkivati s vremenom (točnije, suncem).

Veliki Buda

Zadnje četiri slike su iz kompleksa Wat Plai Laem




Stigao sam u hostel taman u sumrak i mogu reći da mi se dojam o otoku ipak malo popravio, prije svega zbog prirode u unutrašnjosti otoka, ali i da ostajem pri konstataciji da su im gradići uz obalu vrlo neugledni, da ne upotrijebim neku jaču riječ.

četvrtak, 6. prosinca 2018.

Put od Ao Nanga do Koh Samuija

Ovaj put između dva odredišta nije trebalo biti ništa posebno, ali se pretvorio u jednu veliku blamažu. Kupio sam tzv. joint ticket ili objedinjenu kartu za transfer busom i vožnju trajektom do otoka Koh Samui ("koh" znači "otok"). Cijena je bila 90 kuna pa sam mislio da nema smisla ići na svoju ruku to organizirati, a i rečeno mi je da ću na Koh Samui stići oko 17 sati, što je bilo važno jer javni prijevoz u obliku songtaew vozi samo do sumraka (18 sati), a nakon toga možeš jedino uzeti daleko skuplji taksi. Pokupili su me s kombijem ispred hotela u 11:05, samo pet minuta kasnije od dogovorenog pa sam pomislio da će sve ići po planu. Međutim, nakon što smo još pola sata skupljali ostale putnike po obližnjim hotelima, nakon samo desetak minuta vožnje smo jednostavno stali i vozač nam je rekao da izađemo i da ćemo tu pričekati veliki bus za do trajektne luke Don Sak. A to mjesto gdje su nas iskrcali je bilo očajno: niski limeni krov koji je isijavao toplinu, nekoliko redova stolica, pedesetak ljudi već čeka i svi djeluju nervozno, samo jedan mali štand koji nudi nekakve osnovne stvari za osvježit se, ali najgore od svega je bila činjenica da nam nitko nije davao informaciju koliko trebamo čekati, iako su ljudi stalno pitali. Punih sat i pol sam tamo čekao, neki i duže od toga, kombiji su dolazili svakih desetak minuta i iskrcavali nove grupe putnika koji su zbunjeno gledali oko sebe, čudeći se gdje su ih to doveli. Napokon su došla i dva busa, jedan za ljude koji idu prema otočju Phi Phi, a drugi za one prema Koh Samuiju. Ukrcali smo se i krenuli, ali vozač je vozio nevjerojatno sporo. Cesta je bila odlična, dvije trake u oba smjera, ali on je rijetko kad prelazio 80 km/h, a najčešće je vozio nekih 60 km/h. Kada vidite da vas skoro sve skuteri prestižu na autoputu, sve vam bude jasno. Došli smo napokon na pristanište, već je bilo 16:30, pa sam pretpostavio da trajekt kreće u 17 sati. Ispostavilo se da je trajekt čekao samo nas jer čim smo se ukrcali, a službenici su nas požurivali s ukrcajem, on je krenuo. Bilo je 16:38 pa nekako sumnjam da je to bilo po redu vožnje. Sama vožnja je bila ugodna, otočići sa svih strana, sunce polako zalazi, ali to znači da ću u Nathon, gradić gdje se nalazi glavno pristanište, doći u sumrak što me malo zabrinjavalo jer je mjesto u kojem ću spavati na drugoj strani otoka.

Put od Ao Nanga do Chawenga (Koh Samui)

Tako je i bilo. Pao je mrak, a na pristaništu jedan songtaew karakteristične crvene boje, ali prazan. Navodno ta vozila tijekom dana služe kao javni prijevoz, a kada zađe sunce postaju taksisti jer jednostavno nema dovoljno ljudi koji traže vožnju u istom smjeru. A taksisti su skupi za poludit! Relaciju od Nathona do Chawenga, mjesta gdje sam našao smještaj i koje je udaljeno od pristaništa samo 22 kilometra, naplaćuju 800 bahta ili 160 kuna!!! Ta ista relacija tijekom dana sa songtaew košta oko 25 kuna (120 bahta). Provjerio sam i Grab i oni nude tu istu relaciju za 750 bahta. Pitao sam vozača da li ide za Chaweng? Pita me koliko osoba ide, kažem da sam samo ja, a on s malim negodovanjem odmahne glavom i krene bliže koridoru s kojeg još uvijek dolaze ljudi s trajekta i počne vikati "Chaweng! Chaweng!". Nikoga nije zanimalo pa je ubrzo našao neku trojicu koje je otpeljao po njihovoj želji kao taksist. Većina turista s trajekta je imalo organizirani prijevoz od pristaništa do svojih hotela/resorta, dok obični hosteli naravno ne nude takve usluge. Međutim, nakon što su se ljudi potrpali u nekoliko kombija u vlasništvu hotela, pokraj mene je ostalo još troje mlađih ljudi s masu prtljage. Pitam ih da li imaju riješen prijevoz i do kuda idu, a oni kažu da imaju i da su već platili za transfer do svojih hotela (40 kuna), ali da u tim kombijima koji su upravo otišli jednostavno više nije bilo mjesta zbog previše prtljage koje su gosti nosili sa sobom. Navodno će kombi doći po njih kad otpelje prvu turu, ali s obzirom da je dvoje išlo isto u Chaweng, a jedan nekoliko kilometara bliže, to je značilo da će morati čekati oko sat vremena da se kombi vrati po njih. Jedan taksist kao da je nanjušio turiste u nevolji pa je ponudio da će nas sve četiri odbaciti do svojih odredišta za 800 bahta ukupno, tj. 200 po osobi (40 kuna). Ja sam bio presretan s tom ponudom, ali se ovo troje malo nećkalo jer ipak su već platili 200 bahta po osobi za prijevoz kojeg pak neće biti još sat vremena, a ako uzmu taksi za pola sata su već u svojim hotelima. Tako sam im bar ja objasnio i očito je upalilo jer smo se ukrcali u auto i krenuli. Jednog dečka smo ostavili prvog, jedan mladi par je iskrcan samo 500 metara prije mog hostela, a kad je došao red na mene, dajem vozaču 1000 bahta jer nisam imao sitno, a on meni vrati 700. Pitam ga zašto 700, treba biti 800, a on hladnokrvno odgovori da mu je to napojnica. Kažem mu da se nismo tako dogovorili, a on se opravdava da me trebalo voziti daleko (dakle, punih 500 metara dalje od drugih) i pokazuje mi vrata. Rekao sam mu par stvari koje je zaslužio i otišao napokon u moj hostel. Ne, stvarno ne volim taksiste i nije prvi slučaj da varaju klijente, i mene i ljude koje sam upoznao na putovanjima, ali tako je to u mjestima gdje isti drže monopol i mogu raditi šta hoće i derati turiste kad god zažele. Doduše, na primjeru iz Ao Nanga se vidjelo da kada su vozači barki postali malo prepohlepni, što je počelo negativno utjecati na reputaciju mjesta, općina je uzela stvar u svoje ruke i uspostavila kontrolu nad cijenama. Dakle, može se, iako nisam baš siguran da u ovom slučaju i hoće sve dok otočna samouprava ne odluči organizirati vlastiti javni prijevoz. Ako ništa drugo, tu sam, to je jedino važno, a ovaj dan bi bilo najbolje što prije zaboraviti.

Da ne ispadne baš sve tako loše, vožnja brodom je stvarno bila lijepa i ugodna.

utorak, 4. prosinca 2018.

Plaže oko Ao Nanga

S obzirom da je prognoza i za danas najavljivala kišu oko 13 sati, krenuo sam prema pristaništu malo poslije 8 sati ujutro, ali dok sam došao do tamo i još pričekao da se skupi osmero putnika, već je bilo 8:40. Kupio sam kartu u jednom smjeru do najbliže plaže s namjerom da prošetam do najudaljenije pa od tamo natrag barkom za Ao Nang.

Na karti vidite lokaciju mog hotela (roza boja) i glavnu cestu koja se spušta do pristaništa. Od tamo sam barkom otišao do prve plaže iza ovog rta s lijeve strane (plaža Tonsai, nije ucrtana na karti), nastavio do plaže Railay, zatim se popeo na vidikovac pa nastavio do najizoliranije plaže Ao Phra Nang i od tamo se vratio barkom natrag.
Oko 9 sati sam stigao na plažu Tonsai i već mi se svidjelo što vidim. Ovo je najmanje posjećena plaža, možda zbog manjka popratnih sadržaja, ali nikako ne zbog manjka atraktivnosti. Stješnjena je između stijena, doduše i ostale plaže su takve, a na jednoj od njih se nalazi i nekoliko smjerova za sportsko penjanje. Nisam ovdje proveo puno vremena, možda desetak minuta, tek toliko da prošetam duž cijele plaže i pripremim se za ono što slijedi - uspon preko šumovitog brdašca uz samo more, koji predstavlja jedinu pješačku vezu između plaže Tonsai i plaže Railay. U nastavku imate par slika s prve plaže:

Pristanište za barke na početku plaže Tonsai

Ove stijene u daljini zapravo pripadaju samom rubu plaže Railay (vidjet ćete te stijene i kasnije)


Lokacija jedinog kafića na plaži, odmah ispod visoke stijene neobičnog izgleda

Malo dalje je i stijena za sportsko penjanje

Na drugom kraju plaže kreće puteljak koji vodi do susjedne plaže...

... a kad se probijete kroz taj šumarak ugledate ovo
Dakle, stigao sam i na plažu Railay koja definitivno izgleda bolje od prethodne. Tu sam se smjestio odmah ispod prvih stijena, legao na plažu i uživao na još uvijek ne prejakom suncu. Ova plaža je najrazvikanija, iako ću kasnije saznati da nije i najljepša. Ovdje se, međutim, nalazi masa hotela i luksuznih resorta, kafića i restorana i svih ostalih popratnih sadržaja za turiste:



Ove stijene na lijevoj strani su dio prethodne plaže Tonsai, a vidite i šumarak kroz koji se treba probiti da bi došli do ove plaže


Treba napomenuti da je ovo zapadna plaža Railay, a istočni dio plaže ima i pristup cestom. Taj drugi dio stvarno ne izgleda atraktivno, ali do njega se treba nekako doći da bi se našlo jedini prolaz koji vodi do treća plaže - Ao Phra Nang. Međutim, potez između zapadnog i istočnog dijela plaže je stvarno lijep, pun drvenih barova i malih restorančića ispod visokih palmi:



Jedna slika istočnog dijela plaže Railay, važnog samo zbog logistike
Prolaz koji vodi do plaže Ao Phra Nang nalazi se u podnožju jedne od onih visokih stijena, a jednim dijelom morate ići i ispod nje, kao kroz tunel. Na sredini tog puta nalazi se mala tabla sa strelicom koja pokazuje gdje počinje staza za vidikovac, a ta staza izgleda toliko zastrašujuće da će mnogi odustati kad je vide. Manje-više, penjete se po padini strmog brda punoj korijenja koje vam služi kao potporanj za noge, negdje tome služe stijene, a na dijelovima uspona su postavljeni i konopi da se držite za njih, sigurnosti radi. Posebno se upozorava da staza može biti ekstremno skliska jer se radi o dosta blatnjavom terenu koji je srećom bio suh kada sam ja bio tu. Da stvar bude gora, to je i jedini put za natrag, a s obzirom da se radi o vrlo uskoj stazi, često nastaje zastoj jer dosta ljudi iz nesigurnosti ili straha ide sporije od puža. Pitao sam tijekom uspona jednog tipa da li je vrijedno raditi sve ovo zbog lijepog pogleda, na što je on odgovorio da sigurno neću požaliti. Tu imate par slika prolaza između dviju plaža, kao i slike uspona i samog vidikovca:

Dvije slike prolaza između dvije plaže


Tri slike s tog famoznog uspona



Pogled s vidikovca na istočni...

... i zapadni dio plaže Railay
Nakon silaska s vidikovca otišao sam i do zadnje plaže u nizu - Ao Phra Nang. Ova plaža isto nema puno sadržaja, tek jedan kafić, ali i desetak dugorepih barki koje su usidrene na sredini plaže i koje su pretvorene u prave kuhinje s jelovnicima obješenim o pramac! Tu možete kupiti vodu ili pivu, cijeđene sokove od manga ili papaje, ledenu kavu, ali i hamburgere, piletinu ili škampe na žaru ili uobičajenu rižu s povrćem i piletinom. Cijene jesu nešto više nego u gradu, naravno, ali ništa drastično: ledenu kavu sam platio 8 kuna, hamburger 16 kuna, jedino je velika boca vode bila neuobičajeno skupa, 10 kuna umjesto 3-4 kune koliko košta u gradu, ali kad si žedan ne pitaš za cijenu. Plaža s jedne strane ima ogromnu liticu koja isto služi za sportsko penjanje, u njoj je i jedna spilja sa svetištem, dok je s druge strane ono isto strmo brdo koje ste vidjeli u daljini na drugoj slici s plaže Tonsai. To je brdo, dakle, nesavladiva fizička granica između plaže Railay i Ao Phra Nang. Međutim, na ovoj plaži je najzanimljivije ono ispred nje, a to je strmi otok do kojeg se slobodno može otplivati jer je taj koridor osiguran plutačama kako barke ne bi tamo prolazile. More je bilo strašno toplo, definitivno preko 30°c, a s obzirom da je plaža najuža od ovih u okruženju, izgledala je i najnapučenije. Tri puta sam se ovdje bacio u more i malo otplivao, ostatak vremena ležao na suncu i čekao tu najavljenu kišu da se vratim natrag, ali od kiše ni traga, oblak dođe - oblak prođe i tako par sati. Sve je to rezultiralo crvenom kožom koju jesam mazao s kremom za sunčanje, ali je sunce očito bilo prejako:

Ulaz na plažu pokraj kojeg se nalazi stijena za alpiniste i svetište u spilji

Otok ispred plaže Ao Phra Nang do kojeg se može slobodno plivati

Dugorepe barke čekaju da se skupi osmero putnika da krenu natrag prema Ao Nangu

Barke-restorani s oglašenom ponudom

Još jedan pogled na "alpinističku" stijenu s veće udaljenosti

Ovo je na drugoj strani plaže, ona ista stijena koja odvaja plaže Railay i Ao Phra Nang


Kao da te zove da otplivaš do njega

Ostao sam ovdje duže nego sam planirao i definitivno je bilo vrijeme da se vratim jer sam vidio da bi moglo biti problema zbog predugog boravka na suncu. Pričekao sam desetak minuta da se skupi osmero putnika pa smo krenuli na dvadesetak minuta dugu vožnju do plaže Ao Nang. Na putu do ovdje, kao i za nazad, sam ciljano sjeo na desnu stranu barke, tako da mogu vidjeti i uslikati obje strane, i priobalnu s plažama i morsku s otočićima, ovisno s koje je strane tada bilo sunce. Tu imate slike s obje vožnje:








Pristajanje na plaži Ao Nang

I za kraj jedan video tijekom vožnje barkom natrag prema Ao Nangu: