Indokina: Put do Siem Reapa (Kambodža)

Za vrijeme ručka, tijekom zadnjeg dana na Don Detu, gledao sam opcije smještaja u gradiću Kratie, mom prvom odredištu u Kambodži. Našao sam par mjesta za 4-5 dolara i onda sam, srećom, još jednom provjerio šta se može vidjeti u tom mjestu. Gledam, tražim, pretražujem i odjednom zaključim da nema smisla ići tamo i da sam taj gradić vjerojatno stavio na svoj popis samo zato da prelomim dugi put busom do Siem Reapa, grada pokraj kojeg se nalazi Angkor Wat. Odmah sam otišao do pristaništa gdje se nalaze turističke agencije i bukirao put do Siem Reapa za 20 dolara, gdje su mi rekli i da put traje 10-11 sati. Od putnika koji su došli iz Kambodže čujem da u toj zemlji podjednako koriste svoju nacionalnu valutu riel i američki dolar pa se često događa da ti platiš u rielima, a kusur dobiješ u dolarima i zbog toga sam zadnju večer promijenio sve preostale laoske kipe u dolare.

Nas dvadesetak turista krenulo je ujutro u 8:20 s pristaništa na Don Detu (trebalo je biti točno u 8:00) prema Ban Nakasangu gdje smo čekali više od pola sata da krenemo s kombijem na kratku vožnju do granice. A na granici anarhija, iako nije bilo gužve. Zbog naglaska koji imaju gotovo je nemoguće shvatiti šta ti govore na engleskom pa je bilo neobično puno upitnika nad našim glavama. Na laoskoj strani ti naplate dva dolara izlazne takse (!), valjda da zahvale turistima što su odlučili potrošiti novac u njihovoj siromašnoj zemlji. Na toj istoj strani granice te neki službenik traži putovnicu i sliku, daje ti formular za ulaznu vizu u Kambodžu i traži 40 dolara. Srećom, čitao sam o tome na internetu i znao sam da mu ne moram ništa plaćati jer se on samo nudi da će obaviti cijeli proces u tvoje ime, iako to niti u jednom trenutku ne kaže. Poanta je da to sve zajedno košta 37 dolara. Na kambodžanskoj strani granice ti prije ulaska u zgradu pokušavaju izvući prvi dolar za neku provjeru zdravstvenog stanja za što sam isto čitao da ih slobodno ignoriraš. Tamo je čekalo par ljudi i oni očito nisu bili informirani o tom nepotrebnom trošku. Ušao sam u zgradu, platio 35 dolara za vizu, ali tek nakon što sam zamijenio jednu novčanicu od pet dolara drugom, iako ja nisam vidio razliku među njima. Malo dalje opet treba popunjavati dodatne formulare s kojima ideš na šalter gdje ti skeniraju otiske prstiju i uslikaju te pa nakon toga na drugi šalter gdje ti udare pečat i onda si napokon gotov. Nas dvanaest koji idemo prema Siem Reapu okupili smo se u jednom restoranu na kambodžanskoj strani granice gdje smo čekali bus koji bi nas trebao odvesti do naših odredišta. Čekali smo i čekali i čekali i napokon ga dočekali. Doduše, ne bus, nego još jedan kombi. Nekako sam sumnjao da će vožnja trajati samo 10-11 sati kako su mi rekli prilikom kupovine karte.

Odlazak s laoske granice

Dolazak na kambodžansku granicu

Nakon pola sata vožnje i dolaska u grad Stung Treng opet smo stali i čekali drugi kombi nekih 20-30 minuta. Dovoljno za prošetati glavnom ulicom i napraviti par fotografija tog provincijskog središta:

Iskrcaj u Stung Trengu

Krenuli smo od tuda oko 13:30 na 304 kilometra dugu vožnju do Siem Reapa. Računao sam na uobičajeno lošu cestu, istu kakva je bila između Ban Nakasanga i Stung Trenga, dakle punu rupa i neasfaltiranih dionica, kad ono.... Nije autoput, nije ni odlična cesta za naše uvjete, ali je cesta s grubim ravnim asfaltom, bez rupa i prašine, po kojoj se moglo voziti 80 km/h i mi smo na autobusni kolodvor u Siem Reapu došli nakon samo četiri sata vožnje pa je ispalo da smo bili i brži od onih 10-11 sati koliko su rekli da će put trajati.

Dionica od Ban Nakasanga preko puta Don Deta do Siem Reapa

Sat vremena kasnije bio sam u hostelu koji se zove Barefoot Backpacker Resort. Čim sam ga ugledao na internetu zapelo mi je za oko neobično ime, jer backpackeri i resorti ne idu baš ruku pod ruku. Slike su me, međutim, jako privukle, a recenzije mi potvrdile da je to mjesto u kojem želim biti tijekom mog boravka u ovom gradu. Istu večer upoznao sam vlasnika, Britanca mojih godina, i njegovu ženu iz Kambodže zbog koje je sve ovo i bilo moguće ostvariti (stranci u Kambodži ne mogu samostalno biti vlasnici poslovnih objekata niti kupovati nekretnine pa se sve zapravo vodi na nju). On je već bio voditelj jednog hostela u Siem Reapu koji je njegovom zaslugom postao najpopularniji u gradu pa je nedavno odlučio da se sam okuša u tom poslu. Našao je jedno zapušteno imanje, tri kilometra od centra grada, potpuno zaraslo u korovu, koje je davno prije bilo nekakva kmerska škola narodnog plesa i zbog toga je imalo zanimljivu tradicionalnu arhitekturu, gotovo poput hrama. Nije ga mogao kupiti jer država nije dopustila, ali ga je dobio u najam na 10+10 godina. Sinula mu je ideja da ovdje napravi nešto potpuno drugačije - odmaralište za backpackere. Tu se sada nalazi plaža s ležaljkama uz bazen i bar/noćni klub, kao i lijepi park za odmaranje, dok je dio gornjeg kata stvarno velike glavne zgrade još uvijek prazan, tj. čeka renovaciju soba. On procijenjuje da bi nakon uređenja u ovoj zgradi moglo boraviti nešto više od dvjesto gostiju! Kada je vidio da ima u tome nešto i da su mu odmah u startu popunjenost i recenzije bile odlične, uzeo je u najam i jedan poveći susjedni teren gdje će uskoro krenuti radovi na izgradnji minigolf terena, karting staze, umjetne stijene za penjanje, paintball terena, umjetnog jezera s ribama i čuda drugih stvari, a plan je cijeli taj kompleks otvoriti do sredine 2020. godine. Međutim, to je i dalje mjesto za putnike s ruksacima, a takvo će i ostati dok god je on vlasnik. Pogledajte sada slike ovog postojećeg dijela "resorta" i razmislite kolika bi mogla biti cijena jednog noćenja u takvom mjestu:

Ulaz u Barefoot Backpacker Resort

Bar (lokalna piva od 0,33 košta jedan dolar, što je uobičajena cijena u Siem Reapu)

Bazen s glavnom zgradom u pozadini

Bazen i bar u pozadini ispod nadstrešnice

Ovdje se trenutno nalaze smještajne jedinice (klimatizirane privatne sobe i dormitoriji s četiri kreveta)

Doljnji kat gdje su sobe i gornji kat koji je još uvijek dijelom neiskorišten

Stepenice za gornji kat

Prazan gornji kat, ali definitivno s puno potencijala. Iza ovog vanjskog koridora je ogroman hodnik sa sobama s obje strane.

Stepenište za na kat s druge strane zgrade

Dvorište

Dakle, bukirao sam ovdje četiri noći, ali sam im već sljedeće jutro rekao da bi ostao dvije noći duže jer su dečki i cure koji rade ovdje, kao i gosti - zakon! Dovoljno je reći da sam od šest dana ovdje, čak pet proveo u hostelu ili naokolo s ekipom iz hostela, a jedan dan sam se ipak morao "natjerati" otići do Angkor Wata. Svaku drugu večer su kod bazena imali egzibiciju s vatrom, dečko i dvije cure koji žongliraju vatrenim štapovima ili kuglama, a jednom tjedno se besplatnim busom obilazi sva četiri hostela s bazenima u Siem Reapu, gdje je zabava zagarantirana. Nisam ni sanjao da bi ja mogao "zaglaviti" na takvom mjestu, ali definitivno dugo nisam toliko uživao. Šest noći me u ovom backpackerskom raju koštalo 16,50 dolara ili 106 kuna!

Najradije ne bi ni izlazio do grada, ali morao sam pogledati na šta izgleda Siem Reap, grad od nekih 140,000 stanovnika. Kakve sam priče čuo od ljudi koji su ga posjetili prije više od deset godina, očekivao sam još jedan neugledan prašnjav grad. Daleko od toga da nema prašine, jer cesta koja od centra vodi do mog hostela je asfaltirana, ali puna pijeska sa strane koji prilikom prolaska kamiona leti na sve strane. Centar, međutim, ne izgleda loše. Tu prolazi mala rijeka koja nosi ime grada (ili vjerojatnije obrnuto). Sve vrijedno spomena nalazi se na desnoj strani obale, poput prekrasnog budističkog hrama Wat Preah Prom Rath ili popularnog Pub street-a koje je glavno noćno okupljalište turista i gdje se toče hektolitri jeftinih domaćih piva Angkor i Cambodia. Istina je i šta pišu na internetu u vezi novca u Kambodži. Cijene su uglavnom izražene u dolarima, ali možete platiti i u njihovim rielima. Ako nešto košta 4.50$, a vi im date novčanicu od deset dolara, sasvim sigurno ćete natrag dobiti pet dolara i dvije tisuće riela. Isto tako, ako nešto košta 2.50$, jednostavnije je dati 10,000 riela i riješen račun. Nema smisla dalje objašnjavati šta se ovdje još može vidjeti jer tu ionako nitko ne dolazi da bi razgledavao sami Siem Reap.