Don Det - Si Phan Don

Na jugu Laosa Mekong stvara neki oblik delte, iako nisam siguran da li se ovo može smatrati deltom, ako rijeka na ovom mjestu ne utječe u more. Nije ni važno. Ono što je važno jest da je Mekong ovdje širok čak 14 kilometara, a u tom prostoru se nalazi na stotine otoka i otočića, neki su nastanjeni, neki nisu, a mnogi nenastanjeni budu potopljeni tijekom kišnog razdoblja. Mekong ovdje na mnogo mjesta stvara brzace, a tu se nalaze i dva široka riječna kaskadna vodopada. Ova imena koja vidite u naslovu znače "Otok Det - Četiri tisuće otoka". Prvo se odnosi na otok koji sam odabrao za svoju bazu, a drugo je službeno ime ovog riječnog arhipelaga. Ovo je još uvijek jedna od onih karakterističnih backpackerskih destinacija, gdje je tradicionalni način života još uvijek očuvan, a mačke, psi, kokoške i patke zajedno šetaju prašnjavim uličicama i stvarno izgleda kao da nema nikakvih razmirica među njima. U središtu otoka su trenutno suha rižina polja kojima lutaju goveda. Glavno prijevozno sredstvo je bicikla, turistička infrastruktura je na niskim granama, iz malenih drvenih barova čuju se Beatlesi, Bob Marley i stari rock iz sedamdesetih, neki nude "vesele" dodatke za vaš kolač ili smoothie, cijene smještaja i hrane su još uvijek niske, ali... Uvijek taj "ali". Prije nekoliko godina počeli su se javljati prvi fiksni objekt građeni ciglama i armiranim betonom umjesto drvom, a čitam da su nedavno dva manja hotela/guest housea napravila male bazene za svoje goste i to je prvi znak da se stvari ovdje počinju mijenjati, ako mene pitate, na gore. Kao što sam govorio o procesu preobražaja Chiang Maija u Tajlandu, taj je isti proces upravo započeo i ovdje. Podiže se standard uslužnih djelatnosti (hotela i restorana), što vodi do dolaska zahtjevnijih turista koji imaju više novca i spremni su ga potrošiti, što onda potiče i ostale da ulože u kvalitetu i podignu cijene, što na kraju rezultira odlaskom mladih backpackera u neko drugo, još uvijek netaknuto mjesto, a ovdje počnu dolaziti obitelji s djecom u sklopu agencijskih aranžmana. Nemam se pravo ljutiti na to jer tako izgleda jednostavno mora biti, ali ako ništa drugo, barem mogu reći da sam posjetio ovaj kraj u pravo vrijeme. 

Područje Četiri tisuće otoka s označenim Don Detom. Kao što vidite, desetak kilometara južnije je već granica s Kambodžom.

Nakon tri i pol sata vožnje stigao sam iz Paksea u Ban Nakasang, malo prašnjavo selo na obali rijeke koje služi kao glavno pristanište za susjedne otoke i koje je najbliže mjesto s bankomatom pa ga turisti s otoka često moraju posjećivati. U sklopu karte koju sam kupio u Pakseu bila je uključena i vožnja brodićem do mog otoka. Za početak ćete vidjeti par slika iz Ban Nakasanga i tijekom vožnje do Don Deta:

Glavna ulica u Ban Nakasangu

Pristanište za susjedne otoke

Pogled na "velebni" Ban Nakasang

Približavamo se Hua Detu, selu na sjeveru Don Deta gdje se nalazi glavno pristanište

Pristanište u Hua Detu

Nakon pet minuta spore vožnje stigli smo na Don Det

Sjećate se priče one Sicilijanke koja mi je preporučila smještaj u bungalovima Mr. Noi? Ima jedna važna stvar koju trebate odlučiti prije nego odaberete smještaj na ovom otoku, a to je da li želite da vam sunce tuče u bungalov ujutro ili popodne. Jedna strana otoka poznata je kao sunrise side (strana gdje izlazi sunce), a druga kao sunset side (strana gdje zalazi sunce). Tek sam sad shvatio da je Mr. Noi na strani gdje sunce izlazi, a meni se nekako više sviđa zalazak sunca, vjerojatno zato što nisam jutarnji tip. Krenuo sam zato prema zapadnoj strani da provjerim šta se tamo nudi i na putu naletio na jedan simpatičan stariji par iz Slovenije koji je gledao info-tablu s podacima o busevima za Kambodžu koja je i meni bila interesantna. Provjerio sam izgled tri grupe bungalova, raspitao se o cijenama (svugdje 4 eura), ali budući da je kod svih bungalova falilo nešto što bi me privuklo na prvu, odlučio sam provjeriti i taj prijedlog Sicilijanke koji se nalazi na istočnoj strani i šta je je, bio je najbolji i koštao je samo jedan euro više od onih prije spomenutih. Ovo su bungalovi Mr. Noi:

Krevet za dvije osobe s mrežom protiv komaraca, na lijevoj strani je ulaz u kupaonicu

Minijaturna kupaonica u bungalovu

Terasa s četiri bungalova, svaki ima po dvije viseće ležaljke

U jednu sam se odmah uvalio

Mr. Noi bungalovi gledani s vanjske strane

Pogled na bungalove s boka

Ovo srušeno stablo gledam svaki dan, cijeli dan i baš je cool!

Prije nego krenemo upoznavati otok, treba reći da sva voda koja se koristi za tuširanje ili umivanje i pranje zubi je zapravo voda iz Mekonga. Iako bi to na prvi pogled moglo zvučati loše, rijeka je ovdje neuobičajeno čista i relativno bistra. Razlog tome je činjenica da je Laos slabo industrijalizirana zemlja, a rijeka kroz takvo područje teče punih 1500 kilometara i putem se dodatno filtrira kroz brojne brzace. Okupati se u rijeci možete praktički bilo gdje, ako struje nisu prejake. Nema krokodila niti pirana, tek onih poznatih ribica koje grickaju vašu suhu kožu sa stopala (koja se najviše ljušti), što neki plaćaju, a vi ovdje to možete dobiti besplatno. Na ovom potezu rijeke živi i mala populacija od osamdesetak Irrawaddy delfina, vrste koja se može naći na širem području jugoistočne Azije, kako u bočastim vodama, tako i u unutrašnjosti rijeka. Među turistima su popularne vođene ture kajacima do područja gdje ih se najčešće može vidjeti. Ne zvuči više tako loše, šta ne?

Da budem iskren, odlučio sam ovdje ostati pet noći, iako sam znao da ovdje i nema baš nešto za vidjeti. Ova dva mostom povezana otoka su dovoljno mala da ih se obiđe u jednom danu, a ja počnem osjećati neki nemir ako se ne krećem i razgledavam, otkrivam ili istražujem. Recimo da sam odlučio testirati svoje strpljenje. Ljudi se razlikuju, znam, netko se voli izležavati na plaži, netko voli ići u mondena odredišta kao što su London ili Pariz, netko voli isprobavati lokalnu hranu ili upoznavati lokalne ljude... Mene to ne zanima. Ja volim stare utvrde i svetišta, sve oblike ruševina, napuštene gradove, neobične građevine, lokalitete koji bude znatiželju i postavljaju pitanja, a Don Det je sve, samo ne to. A opet, ima na ovom otoku nešto što čovjeka smiruje i čini sretnim. Shvatio sam to već nakon dva dana na ovom otoku. U samo par kilometara šetnje sjevernim dijelom otoka shvatio sam da je ovo mjesto "the" mjesto za uživanje i ako negdje stvarno ne želite raditi ništa, dođite na Don Det, on će dati sve od sebe da uspijete u tome! :-) Temperatura od 35°c vas ionako sigurno neće poticati na ne znam kakve aktivnosti tijekom dana. Ne znam za vas, ali meni je ovo prekrasno:

U dva dana sam propješačio tek par kilometara, restoran i dućan su mi bili odmah preko puta bungalova, nisam morao ići nigdje, ali treći dan sam ipak odlučio iznajmiti biciklu za jedan euro i otići na južni otok - Don Khon. Isplanirao sam put tako da ne koristim istu cestu dvaput. Doduše, i taj naziv "cesta" je relativan, jer osim poteza od stotinjak metara kod pristaništa na Don Detu i mosta koji spaja ta dva otoka, a oboje su betonski, sve ostalo je običan prašnjav put, širok maksimalno tri metra. Istočnom stranom otoka krenuo sam pedalirati do tri i pol kilometra udaljenog mosta, a taj potez uz obalu mi je nekako bio i najljepši na cijelom ovom izletu:

Stigao sam i do starog željezničkog (!) mosta, dugačkog 170 metara, kojeg su francuski kolonizatori izgradili 1917. godine kako bi s doljnjeg toka rijeke prebacili teret, ali i cijele brodove u dijelovima, uskotračnom željezničkom prugom do gornjeg toka rijeke kako bi se zaobišli brzaci kojima je bilo nemoguće ploviti i na taj način dobili mogućnost plovidbe sjevernim dijelom Mekonga. Prva dionica pruge otvorena je za promet 1893. godine i bila je dugačka četiri kilometra, dok se nakon izgradnje mosta produžila na ukupno sedam kilometara. Prugu su prestali koristiti 1940. godine, a zanimljiv je podatak da je to bila i jedina pruga ikad izgrađena u Laosu sve do 2009. godine kada je izgrađen potez od tri kilometra preko Mosta prijateljstva, kako bi se vlakom moglo prijeći iz Tajlanda u Laos. Pokraj tog mosta nalazi se izložena stara lokomotiva iz 1911. godine, a još jedna se nalazi na krajnjoj južnoj strani otoka gdje su se teret i brodovi podizali na vagone.

Prekrasan pogled s mosta

Nakon prelaska mosta nastavio sam vožnju prema zapadu gdje se nalaze slapovi Li Phi. Iako je ulaznica bila neuobičajeno skupa (27 kuna), mislim da je bilo vrijedno posjetiti ih. Takvi kaskadni slapovi nalaze se i na još nekoliko mjesta oko ovih otoka i oni su glavni razlog zašto je ona željeznica morala biti izgrađena. Na jednoj karti sam vidio da se kilometar nizvodno od slapova nalazi neka plaža pa sam za svaki slučaj uzeo i ručnik i kupaće, što se pokazalo kao dobra odluka. Ovako izgledaju slapovi i plaža:

Moja privatna plaža uz Mekong

Sunce je bilo prejako, a voda prehladna za moj ukus, ali lokacija je bila toliko lijepa da je bio gušt ležati na pijesku dok slušaš zvuk slapova odmah iza ugla. Morao sam se zbog vrućine malo oplahnuti u hladnoj vodi i nakon sat vremena ipak sam nastavio dalje, na krajnji jug otoka Khon, gdje se nalazi selo Hang Khon. Tu sam imao ručak s pogledom na doljnji dio Mekonga gdje se najčešće mogu vidjeti oni delfini, ali i na manje od kilometra udaljenu obalu Kambodže.

Južni dio otoka Khon

Pogled na obalu Kambodže

Selo Hang Khon

Da se ne vraćam istim putem natrag, odlučio sam ići uz istočnu obalu južnog otoka sve do mosta. Na satelitskoj karti se može vidjeti uzak puteljak koji bi trebao voditi do tamo, međutim tamo se nalaze i (barem) dva mostića koja prelaze preko dubokih korita i oba su bila urušena. Jednog sam zaobišao po jasno utabanom puteljku, ali drugog nisam mogao zaobići nikako jer je korito bilo i šire i dublje od prvoga. Nije mi bilo druge nego vratiti se natrag pa istim putem do mosta.

Urušeni drugi most, a na drugoj strani vidite metalnu konstrukciju koja je pala u rupu

Našao sam neki prečac do glavnog puta

Glavni autoput kroz južni otok

Nakon prelaska mosta skrenuo sam prema zapadnoj strani otoka, međutim sunce je bilo baš na toj strani, tako da uvjeti za slikanje nisu bili dobri, ali sam putem vidio lijepu pješčanu plažu koju sam odlučio testirati sljedeći dan. Sljedeći dan se ispostavilo da je to plaža od jedne grupe bungalova, dakle privatna, ali sam na putu do nje vidio još jedan pješčani izlaz do rukavca rijeke. Recimo da bi se to moglo nazvati plažom, dugačkom 5-6 metara, ali i zaklonjenom od znatiželjnih pogleda s puta koji prati obalu, tako da sam joj odlučio dati priliku. Nije bila loša, dapače, išao sam do nje i sljedeća dva dana, ali se prvi dan dogodilo nešto zanimljivo. Ležim ja tako na ručniku na plaži, u njezinom kutu, tako da mogu stvari staviti u hlad sa strane.

Ležao sam na onoj udaljenijoj strani (ovo je uslikano na odlasku)

Čujem odjednom nekakvo šuškanje u grmlju iza plaže, pokušao sam ga ignorirati, ali sam onda čuo i zvuk koračanja prema meni. Naglo se okrenem i vidim ovo:

Stoji ona tamo, gleda u mene, gleda u vodu, pa opet u mene i opet u vodu i onda mi je napokon sinulo da sam joj vjerojatno blokirao put do mjesta gdje inače piju vodu. Uzeo sam ručnik i premjestio ga na drugi kraj plažice i par sekundi kasnije krene ona prema vodi:

Vidite? Totalno sam skužio šta želi! :-)

Produžio sam boravak na ovom otoku za još jedan dan i uopće mi nije bilo dosadno, što me iskreno iznenadilo. Stvarno je miran život na ovom otoku, sve je na svom mjestu, sve funkcionira na neki prirodan način i uopće nije problem uklopiti se u taj način života. Svemu tome dodatnu draž daje i bogato otočno životinjsko carstvo:

Moj privatni geko u kupaonici

Kao da čekaju nešto...

Ovaj je samo ušetao na terasu od bungalova i legao pokraj moje ležaljke

Jedem u restoranu od vlasnika bungalova kad odjednom osjetim da mi ispod stola netko otima šlapu s noge

Nisam se dao pa se živina umorila i zaspala na mojim nogama

Tijekom vožnje biciklom po južnom otoku

Pogled s moje terase na tetu i patke u redovnom izviđanju terena

Samo da za kraj još spomenem i jednu genijalnu ideju, tj. igru riječi koje se sjetio neki lokalni poduzetnik. Na jednom malom štandu pokraj pristaništa vidio sam majice na kojima piše "Been There, Don Det". Nažalost, morate znati engleski da shvatite poantu, jer prijevod stvarno nema smisla.