Plaže oko Ao Nanga

S obzirom da je prognoza i za danas najavljivala kišu oko 13 sati, krenuo sam prema pristaništu malo poslije 8 sati ujutro, ali dok sam došao do tamo i još pričekao da se skupi osmero putnika, već je bilo 8:40. Kupio sam kartu u jednom smjeru do najbliže plaže s namjerom da prošetam do najudaljenije pa od tamo natrag barkom za Ao Nang.

Na karti vidite lokaciju mog hotela (roza boja) i glavnu cestu koja se spušta do pristaništa. Od tamo sam barkom otišao do prve plaže iza ovog rta s lijeve strane (plaža Tonsai, nije ucrtana na karti), nastavio do plaže Railay, zatim se popeo na vidikovac pa nastavio do najizoliranije plaže Ao Phra Nang i od tamo se vratio barkom natrag.

Oko 9 sati sam stigao na plažu Tonsai i već mi se svidjelo što vidim. Ovo je najmanje posjećena plaža, možda zbog manjka popratnih sadržaja, ali nikako ne zbog manjka atraktivnosti. Stješnjena je između stijena, doduše i ostale plaže su takve, a na jednoj od njih se nalazi i nekoliko smjerova za sportsko penjanje. Nisam ovdje proveo puno vremena, možda desetak minuta, tek toliko da prošetam duž cijele plaže i pripremim se za ono što slijedi - uspon preko šumovitog brdašca uz samo more, koji predstavlja jedinu pješačku vezu između plaže Tonsai i plaže Railay. U nastavku imate par slika s prve plaže:

Pristanište za barke na početku plaže Tonsai

Ove stijene u daljini zapravo pripadaju samom rubu plaže Railay (vidjet ćete te stijene i kasnije)

Lokacija jedinog kafića na plaži, odmah ispod visoke stijene neobičnog izgleda

Malo dalje je i stijena za sportsko penjanje

Na drugom kraju plaže kreće puteljak koji vodi do susjedne plaže...

... a kad se probijete kroz taj šumarak ugledate ovo

Dakle, stigao sam i na plažu Railay koja definitivno izgleda bolje od prethodne. Tu sam se smjestio odmah ispod prvih stijena, legao na plažu i uživao na još uvijek ne prejakom suncu. Ova plaža je najrazvikanija, iako ću kasnije saznati da nije i najljepša. Ovdje se, međutim, nalazi masa hotela i luksuznih resorta, kafića i restorana i svih ostalih popratnih sadržaja za turiste:

Ove stijene na lijevoj strani su dio prethodne plaže Tonsai, a vidite i šumarak kroz koji se treba probiti da bi došli do ove plaže

Treba napomenuti da je ovo zapadna plaža Railay, a istočni dio plaže ima i pristup cestom. Taj drugi dio stvarno ne izgleda atraktivno, ali do njega se treba nekako doći da bi se našlo jedini prolaz koji vodi do treća plaže - Ao Phra Nang. Međutim, potez između zapadnog i istočnog dijela plaže je stvarno lijep, pun drvenih barova i malih restorančića ispod visokih palmi:

Jedna slika istočnog dijela plaže Railay, važnog samo zbog logistike

Prolaz koji vodi do plaže Ao Phra Nang nalazi se u podnožju jedne od onih visokih stijena, a jednim dijelom morate ići i ispod nje, kao kroz tunel. Na sredini tog puta nalazi se mala tabla sa strelicom koja pokazuje gdje počinje staza za vidikovac, a ta staza izgleda toliko zastrašujuće da će mnogi odustati kad je vide. Manje-više, penjete se po padini strmog brda punoj korijenja koje vam služi kao potporanj za noge, negdje tome služe stijene, a na dijelovima uspona su postavljeni i konopi da se držite za njih, sigurnosti radi. Posebno se upozorava da staza može biti ekstremno skliska jer se radi o dosta blatnjavom terenu koji je srećom bio suh kada sam ja bio tu. Da stvar bude gora, to je i jedini put za natrag, a s obzirom da se radi o vrlo uskoj stazi, često nastaje zastoj jer dosta ljudi iz nesigurnosti ili straha ide sporije od puža. Pitao sam tijekom uspona jednog tipa da li je vrijedno raditi sve ovo zbog lijepog pogleda, na što je on odgovorio da sigurno neću požaliti. Tu imate par slika prolaza između dviju plaža, kao i slike uspona i samog vidikovca:

Dvije slike prolaza između dvije plaže

Tri slike s tog famoznog uspona

Pogled s vidikovca na istočni...

... i zapadni dio plaže Railay

Nakon silaska s vidikovca otišao sam i do zadnje plaže u nizu - Ao Phra Nang. Ova plaža isto nema puno sadržaja, tek jedan kafić, ali i desetak dugorepih barki koje su usidrene na sredini plaže i koje su pretvorene u prave kuhinje s jelovnicima obješenim o pramac! Tu možete kupiti vodu ili pivu, cijeđene sokove od manga ili papaje, ledenu kavu, ali i hamburgere, piletinu ili škampe na žaru ili uobičajenu rižu s povrćem i piletinom. Cijene jesu nešto više nego u gradu, naravno, ali ništa drastično: ledenu kavu sam platio 8 kuna, hamburger 16 kuna, jedino je velika boca vode bila neuobičajeno skupa, 10 kuna umjesto 3-4 kune koliko košta u gradu, ali kad si žedan ne pitaš za cijenu. Plaža s jedne strane ima ogromnu liticu koja isto služi za sportsko penjanje, u njoj je i jedna spilja sa svetištem, dok je s druge strane ono isto strmo brdo koje ste vidjeli u daljini na drugoj slici s plaže Tonsai. To je brdo, dakle, nesavladiva fizička granica između plaže Railay i Ao Phra Nang. Međutim, na ovoj plaži je najzanimljivije ono ispred nje, a to je strmi otok do kojeg se slobodno može otplivati jer je taj koridor osiguran plutačama kako barke ne bi tamo prolazile. More je bilo strašno toplo, definitivno preko 30°c, a s obzirom da je plaža najuža od ovih u okruženju, izgledala je i najnapučenije. Tri puta sam se ovdje bacio u more i malo otplivao, ostatak vremena ležao na suncu i čekao tu najavljenu kišu da se vratim natrag, ali od kiše ni traga, oblak dođe - oblak prođe i tako par sati. Sve je to rezultiralo crvenom kožom koju jesam mazao s kremom za sunčanje, ali je sunce očito bilo prejako:

Ulaz na plažu pokraj kojeg se nalazi stijena za alpiniste i svetište u spilji

Otok ispred plaže Ao Phra Nang do kojeg se može slobodno plivati

Dugorepe barke čekaju da se skupi osmero putnika da krenu natrag prema Ao Nangu

Barke-restorani s oglašenom ponudom

Još jedan pogled na "alpinističku" stijenu s veće udaljenosti

Ovo je na drugoj strani plaže, ona ista stijena koja odvaja plaže Railay i Ao Phra Nang

Kao da te zove da otplivaš do njega

Ostao sam ovdje duže nego sam planirao i definitivno je bilo vrijeme da se vratim jer sam vidio da bi moglo biti problema zbog predugog boravka na suncu. Pričekao sam desetak minuta da se skupi osmero putnika pa smo krenuli na dvadesetak minuta dugu vožnju do plaže Ao Nang. Na putu do ovdje, kao i za nazad, sam ciljano sjeo na desnu stranu barke, tako da mogu vidjeti i uslikati obje strane, i priobalnu s plažama i morsku s otočićima, ovisno s koje je strane tada bilo sunce. Tu imate slike s obje vožnje:

Pristajanje na plaži Ao Nang

I za kraj jedan video tijekom vožnje barkom natrag prema Ao Nangu: