Otkrivanje okolice

S obzirom da sam na Langkawiju shvatio sve prednosti najma skutera (sloboda u istraživanju i niska cijena), već sam se drugi dan boravka u Ao Nangu odlučio na najam istog. Tu treba naglasiti da se ne radi o onim našim "prdekalima" od 50 kubika s limitiranom brzinom, već o mnogo jačim motorima koji samo izgledom podsjećaju na naše skutere. Ja sam ovaj put uzeo najslabiji kojeg su imali, Hondu od 115 kubika, dok su u ponudi još imali one od 125 i 250 kubika. Za vozačku ovdje nikoga nije briga, ali kao polog traže putovnicu ili 600 kuna u gotovini. Inače, brzina i jačina motora me stvarno ne zanimaju, a to bi bilo i glupo u situaciji kada se tek privikavam na vožnju. Uostalom, ovaj je kraj toliko lijep da se iza svakog zavoja krije nešto vrijedno divljenja ili slikanja, a uz nepotrebnu jurnjavu bi mi sve to vjerojatno promaklo. Skuter je koštao 40 kuna/dan, a tijekom vožnje duge 104 kilometra potrošio sam punih 12 kuna benzina!

Točka D je moj hotel, točka A je Tiger cave, točka B je mangrova šuma, točka C je posebna priča, a na povratku do točke D je još jedna plaža. O svemu tome u nastavku.

Dakle, krenuo sam već u 8:30 ujutro jer je prognoza govorila da bi tijekom ranog poslijepodneva mogla početi lagana kiša pa sam htio iskoristiti lijepo jutarnje vrijeme. Krenuo sam direktno do Tiger cave (eng. Tigrova spilja), oko pet kilometara sjeverno od Krabija. Sama činjenica da songtaew od Ao Nanga do tamo košta 150 bahta, dakle povratna vožnja 300 bahta, a da sam ja za skuter i benzin potrošio ukupno 260 bahta, dovoljno govori o isplativosti najma skutera. Već sam na putu prema toj spilji prolazio cestom koja je stješnjena između prekrasnih strmih brdašaca i morao sam stati par puta da ih uslikam:

Tiger cave je relativno novi budistički kompleks koji je nastao oko spilje u kojem je do tada živio tigar (logično, šta ne?). Spilja nije ništa posebno, kratka je i vrlo uska, ali je vrijedi posjetiti zbog same važnosti. Ono zbog čega sam ja ovdje je po običaju - vidikovac. Ali... Da bi se došlo do vrha brda gdje se nalazi jedan manji hram treba se popesti po 1237 stepenica. Oni koji me poznaju znaju da mi to inače nije problem, ali ovaj je put ipak bilo teško zbog uobičajene sparine, ali i činjenice da su neke stepenice više od uobičajenih. Koliko sam uspio saznati, standardna visina stepenice je 22 cm, dok su ove bile i više od 30 cm. Zanimljivo je kako tako naizgled mala razlika utječe na uspon. U svakom slučaju, isplatilo se jer je pogled s vrha baš onakav kakav sam priželjkivao:

Pogled na lokaciju kompleksa s glavnom pagodom u podnožju brda i vidikovcem na vrhu

Tigrova spilja - u sredini slike vidite mali prolaz koji vodi dublje u spilju, do mjesta gdje je obitavao famozni tigar

I onda kreće znojenje...

... koje se zaboravi čim dođete do vrha

Bio sam gore samo desetak minuta jer je slijedila duga vožnja do mangrove šume. Krajolik je po običaju kriv što mi je trebalo duže od planiranog da dođem do tamo, ali sva ta prekrasna sela, nasadi palmi, brdašca ili slikovite cestice jednostavno ne dopuštaju da samo proletiš pokraj njih. Stigao sam i tu, u Tha Pom Klong Song Nam, močvarno područje s nekoliko bistrih potoka gdje rastu guste mangrove šume, karakteristične po korijenju koje raste "u zraku", a da stvar bude bolja, sve to možete razgledati hodajući po kilometar dugoj šetnici izgrađenoj na stupovima. Kako to izgleda, pogledajte u nastavku:

Na sljedeće dvije slike možete vidjeti to karakteristično korijenje stabla mangrove

Vrijeme je da se krene dalje prema brdu Zmajeva krijesta, s još jednim odličnim vidikovcem do kojeg se dolazi nakon sat vremena uspona. Međutim, nakon što sam poručao i krenuo prema tamo, opet su uslijedila česta zaustavljanja zbog prekrasnih scena uz cestu:

Vidite da su se i oblaci počeli skupljati na nebu i to me poprilično zabrinulo. Ima li smisla krenuti prema vidikovcu ako će mi za uspon i povratak trebati oko dva sata? Šta ako se spusti pljusak ili, još gore, krene grmljavinsko nevrijeme? Ne, zaključio sam da nije vrijedno riskirati, posebno nakon što sam već bio na vidikovcu iznad Tigrove spilje. Okrenuo sam se natrag i krenuo do plaže Klong Muang, zaustavljajući se putem na više mjesta. Taman kad sam stigao na plažu počela je lagana kišica pa sam naručio ledenu kavu u jednom baru na plaži koji je imao nadstrešnicu. Naravno, tek što sam dobio kavu, naglo se razvedrilo i opet zasjalo jako sunce pa sam posrkao kavu u par minuta i išao iskoristiti tu rupu u oblacima da prošetam plažom i uslikam je:

Puno je lijepih scena bilo još na toj zapadnoj obali poluotoka koja mi se nekako čini nepravedno zapostavljena u odnosu na razvikano područje oko Ao Nang plaže, iako je možda i bolje da je tako, da ostane tih nekoliko oaza mira i tišine gdje turisti još uvijek nisu česta pojava:

Činilo mi se da bi opet uskoro mogla kiša pa sam odlučio krenuti natrag u 12 kilometara udaljeni Ao Nang. Tako blizu, a tako daleko. Nisam uspio, pljusak me ulovio nasred puta, sklonio sam se ispod nekih visokih stabala uz cestu, zajedno s par drugih motorista, međutim kiša nije prestajala:

Čim se malo smirila, iako ne i prestala, pokupili su se svi motoristi pa pomislih "Kud svi Turci, tud i mali Mujo". Nije bilo ugodno, bio sam mokar do kože, vozio 30 km/h, ali stigao sam do hotela i nakon što je kiša napokon prestala, par sati kasnije, vratio sam skuter i zaključio da je dan svejedno bio - savršen! ☺️