Chiang Mai

289 kilometara ili šest sati vožnje busom između Sukhothaija i Chiang Maija

Bukirao sam tri noći u Near the park hostelu. Malo sam se zabrinuo kad sam osjetio neki neugodan miris na prvom katu kad su mi išli pokazati gdje ću spavati, ali to se srećom više nije osjetilo na katu iznad. Ispalo je na kraju odlično, krevet je bio jedan od najudobnijih na ovom putovanju i baš sam se ovdje lijepo naspavao, lokacija je bila odlična, park do hostela prekrasan, doručak uključen u cijenu, a cijena 20 kuna/noć. Već sljedeći dan, nakon šta sam napravio prvu turu po gradu i vidio na šta sve to izgleda, odlučio sam produžiti boravak za još dva dana. Grad je stvarno prekrasan, ali krenimo redom.

Prvo jutro sam napravio krug oko starog grada. Potrebno je napomenuti da je stari grad pravokutnog oblika, svaka strana je dugačka oko dva kilometra, i okružen je kanalom uz koji se još uvijek mogu vidjeti ostaci starih gradskih bedema, ali i obrambenih kula u njegovim kutovima. Gradska vrata se nalaze na sve četiri strane svijeta, a područje uz kanal je lijepo uređeno, s drvoredima, održavanim travnatim površinama i cvijetnim vrtovima. Istočno od stare gradske jezgre teče i rijeka simpatičnog imena - Ping. Izvan starog grada nalazi se, ne bi vjerovali, novi grad (180 tisuća stanovnika), ali čak i on izgleda bolje od ostalih gradova u Tajlandu. Sve mi se ovdje čini nekako ljepše. Ovo sam uslikao prilikom te prve šetnje pa prosudite sami:

Vidite i ostatke starih gradskih zidina

Dvije slike iz lijepog parka odmah do mog hostela

Dvije slike gradskih vratiju

Nekoliko lijepih hramova nalazi se uz sami kanal

Budući da sam dan kasnije iznajmio skuter na dva dana (o tome u posebnom izvještaju), ostao mi je zadnji puni dan da razgledam unutrašnjost starog Chiang Maija. Tamo se nalazi nekoliko lijepih hramova, od kojih je centralni, ujedno i najvažniji, Wat Chedi Luang. On je sagrađen krajem 14. stoljeća i nakon dovršetka centralne pagode bio je visok impresivna 82 metra! Nažalost, 1545. godine potres je "skinuo" gornjih 30-ak metara, a iako je cijeli kompleks, koji se zapravo sastoji od tri zasebna hrama s pripadajućim objektima, u međuvremenu više puta rekonstruiran i proširivan, centralna pagoda kao da nije ni taknuta nakon tog kobnog potresa pa i dalje izgleda nedovršeno što se meni posebno sviđa. Sve glavne ulice unutar starog grada pune su kafića europskog izgleda, restorani također izgledaju modernije, neki nude i internacionalnu kuhinju, ali i dalje se može naći dosta ulične hrane na štandovima uz cestu i jeftinih "kućnih" restorana koje ja u svakom slučaju više preferiram u odnosu na ove neautentične. Posebno atraktivno je područje uz istočne zidine, s uskim uličicama ukrašenim biljkama i cvijećem i drvenim kućicama gdje možete popiti kavu ili izvrstan voćni smoothie ili pojesti neka od karakterističnih tajlandskih jela. Chiang Mai je prije par desetljeća bio jedno od omiljenih odredišta hipi generacije koja je ovdje dolazila baš zbog te autentičnosti života u mističnoj budističkoj zemlji, ali kao i uvijek u takvim situacijama, nakon što lokalno stanovništvo otkrije potencijal za zaradu krene proces širenja turističke ponude i kapaciteta, nakon toga i podizanje standarda, dakle i cijena, što automatski tjera hipije u neku drugu, još uvijek netaknutu destinaciju (trenutno je to selo Pai, oko 150 kilometara od grada), ali zato ova počne privlačiti turiste dubljih džepova od kojih korist ima cijela zajednica, iako to često za posljedicu ima gubitak identiteta. Daleko od toga da sam hipi i da bi mogao živjeti na taj način, nisam i ne bi, ali mi isto tako nema smisla doći u Chiang Mai i vidjeti grčki restoran pokraj talijanskog, a preko puta McDonald's, ali da ne kvarimo doživljaj s tim uobičajenim problemima, evo vam slike iz unutrašnjosti starog grada:

Lijepi hramovi razbacani oko centralnoga, kojeg ćete vidjeti kasnije

Urušena pagoda unutar centralnog Wata Chedi Luang

Ostali hramovi unutar Wata Chedi Luang

Detalji s ulica unutar starog grada

Za kraj četiri slike s glavne ceste koja omeđuje stari grad, tj. prati kanal oko njega

Zadnji dan boravka u Chiang Maiju sam prvi put u gotovo mjesec i pol dana čuo naš jezik, ako izuzmemo boravak u Bangkoku gdje sam spavao kod prijatelja iz Rijeke, iako ga ni tamo nisam čuo na ulici. Ovdje se radilo o tri dečka iz Splita koji su na ulici pregledavali ponudu lokalnog restorana, a ja sam upravo jeo tamo na terasi pa sam im pomogao s odlukom da sjednu u isti s obzirom da su porcije bile velike, hrana dobra, a cijena niža od prosjeka za Chiang Mai.

Još jedna zanimljivost koju sam vam zaboravio reći: Tajland koristi dosta neobičan kalendar koji je kombinacija gregorijanskog (solarnog, tj. našeg) i budističkog (lunarnog, tj. tradicionalnog, ritualnog), a da stvar bude kompliciranija, u zadnjih stotinjak godina su ga često prilagođavali, tako da je datum 20. prosinca 2018. po njihovom kalendaru 20.12.2561. Ova neobična godina označava vrijeme koje je prošlo od kada je Buddha doživio prosvijetljenje/nirvanu.