Otok Langkawi - islands hopping

Razem z kolegą z Chorwacji (Igorem) szukaliśmy kawiarni z Internetem. Tam gdzie był internet to kawa 2-3 razy droższa niż normalnie. To je u svom blogu napisao onaj Poljak kojeg sam upoznao u Melaki, a koji je sad na Filipinima. Kaže da me spomenuo pa da pogledam ako želim, ali da ću vjerojatno morat koristiti prevoditelj jer piše na poljskom. S obzirom da je sve jasno, idemo dalje na tipa iz Engleske koji se pokazao odličnim i stvarno mi je drago da sam ga upoznao, ali sam nakon još nekoliko tura prošle večeri shvatio da ga ipak nisam dobro razumio dan ranije. On, naime, ne zarađuje preko interneta, nego je već nekoliko godina u penziji, a radio je kao IT stručnjak po cijeloj Europi (programiranje i implementacija softverskih rješenja). Pričao mi je o svom najboljem prijatelju koji je bio na visokoj poziciji u Siemensu i zarađivao masnu lovu, ali je istu i trošio na skupe provode, brendiranu robu i ono što ja i taj Englez smatramo preseravanjem. Englez mu je više puta govorio da bi za promjenu mogao otputovati u jugoistočnu Aziju, da vidi kako bi mu se svidjela, a ne stalno na ista trendovska odredišta u Europi, na šta mu je ovaj uputio uobičajen odgovor da šta će tamo, tamo je prljavo i ljudi su drukčiji! Onda se sudbina poigrala s njim i upoznao je curu iz Perua čiji brat zbog posla živi na Filipinima. Govori mu Englez da ode s njom na Filipine, barem sada kad ima razloga za to. Otišao je i cijeli svijet mu se izokrenuo, bila je to ljubav na prvi pogled i, naravno, nakon dvije godine dao je otkaz (u tom je trenutku imao 45 godina) i s masom love otišao na Filipine i od onda tamo živi na jednom od brojnih rajskih otočića. Vratimo se na Engleza. Kaže da ima sina točno mojih godina i da mu je to zadnja veza s Engleskom, budući da su mu i roditelji i žena preminuli. On sam ima 56 godina, a s obzirom da smo se očito dobro skompali (ili je to govorio alkohol) rekao mi je onako u povjerenju i da u mirovinskom fondu ima oko 250 tisuća eura, a da se s financijskim savjetnikom iz Mirovinskog dogovorio da mu se svaki mjesec isplati po tisuću eura što mu je sasvim dovoljno za pristojan život u Tajlandu. Međutim, to znači da ima dovoljno za dvadesetak godina života, a nakon toga ostaje bez ikakvih primanja. Iako sada samo želi uživati u životu, a napričao mi je čuda o svojim ludim putovanjima, iskustvima s kurvama i svim vrstama opijata, kaže da je došao do ideje šta da napravi ako doživi 76 godina i ostane bez love - postat će budistički redovnik! Sve to većini vjerojatno zvuči pomalo ludo i neozbiljno, ali morate vidjeti tu mješavinu smirenosti i energije s kojom priča o svom životu da shvatite jednu stvar - on je jednostavno sretan! Koliko nas to zaista može reći?

Mali barić na plaži gdje vidite i tog famoznog Engleza u gornjem lijevom kutu, u crnoj majici na šanku.

Natrag u realnost. Vidio sam u hostelu da nude turu po okolnim otocima, tzv. islands hopping (eng. skakanje po otocima). Cijena je bila 30 ringgita, nešto manje od 50 kuna, a tura bi trajala oko četiri sata. Nije zvučalo loše pa rekoh - zašto ne? Nije baš ispalo toliko atraktivno, ali ne mogu reći da žalim. Dakle, pokupili su nas troje iz hostela s kombijem i odvezli do lučice od kuda kreću takve ture. Vidio sam duž cijele glavne ulice iznad plaže Cenang da sve turističke agencije nude takve ture pa sam mislio da će to biti jedan ili dva brodića na koje ćemo se svi ukrcati i krenuti u obilazak. Ispostavilo se da se radi o pedesetak dugorepih barki (tzv. long-tail boat) s jakim motorima koje kreću sve u isto vrijeme pa u akvatoriju nastane kaos. 

Lučica iz koje kreću ture prema okolnim otocima, ovakvih baraka ima na desetke naokolo.

Na početku puta, prilikom izlaska

Prvo smo išli do susjednog otoka na kojem se nalazi zaštićeni rezervat koji se svodi na slatkovodno jezero koje bude krcato ljudi i gdje možeš iznajmiti jet-ski ili kajak, a za eventualno kupanje u njemu obavezno moraš imati pojas za spašavanje! Bezveze, ali mi se zato svidjelo pristanište gdje su barke iskrcavale turiste:

Nastavili smo juriti zaljevom, utrkujući se s ostalim barkama (zapravo, više gliserima) da bi što prije došli do jedne šume gdje se gnijezde orlovi. Tada smo se zaustavili, naš vodič je pobacao nešto kruha u more i za par sekundi se vidjelo kako iz šume izlijeću orlovi i krenu se otimati za plijen. S ovog mjesta nažalost nemam dobrih slika jer sam bio s krive strane barke, ali ionako nismo bili toliko blizu njima da bi vidjeli išta drugo osim nekih ptica. Uživo je ipak bilo dosta atraktivno. Nastavili smo dalje da bi došli do jedne prekrasne plaže na kojoj mi se samo jedna stvar nije svidjela - ljudi. Stvarno je žalosno koliku količinu smeća su oni u stanju napraviti u samo deset minuta. Ipak, uspio sam uloviti par prekrasnih kadrova jer ih ova plaža u svakom slučaju ima na bacanje, a ostatak vremena sam proveo ležeći na udobnom mekanom pijesku:

Barka s kojom smo "skakali po otocima"

Sve u svemu, lijepo, iako ništa posebno. Kad sam se vratio natrag, otišao sam na plažu koja je udaljena neke 3-4 minute od hostela i odlučio se nabrzinu baciti u more, da ne ispadne da se nisam niti okupao na ovom rajskom otoku. Iznenadila me toplina mora, a tek sam drugi dan saznao da je ona, pazite sada, 29.4°c! Znam da će mnogi od vas reći da se u tome ne možeš niti osviježiti, ali meni nije do osvježenja, nego do uživanja, a to mi ovdje definitivno uspijeva.

P.S. Dok sam bio na plaži, vidio sam čovjeka kako vozi biciklu s malim zamrzivačem u kojem se nalaze sladoledi koje prodaje turistima, a na zamrzivaču natpis "aiskrim". Ja sam krepao od smijeha!