petak, 7. prosinca 2018.

Otkrivanje otoka Samui na skuteru

I za danas poslijepodne je bila najavljena nekakva kiša pa sam odmah nakon doručka iznajmio skuter u uredu pokraj mog hostela, ovaj put za 150 bahta (30 kuna), a po preporuci sam odmah otišao i na benzinsku natočiti benzina za 16 kuna, što se pokazalo dovoljnim za okružiti cijeli otok.

Točka H je moj hostel u Chawengu. Krenuo sam na jug prema točki A gdje su dvije grupe neobičnih stijena. Točka B je Secret Buddha Garden, a točka C Na Mueang vodopad. Kod točke D je Laem Sor pagoda, a nešto sjevernije, u točki E, budistički Wat Khiri Wongkaram. Na putu do točke F, gdje se nalazi turistički Fisherman's village, stao sam u gradiću Nathon da kupim kartu za povratak na kopno. Prije povratka sam još posjetio dva lijepa hrama, Big Buddha i Wat Plai Laem (točka G). Ukupno sam prošao 96 km.

Dakle, putem do prve postaje mislio sam se zaustaviti u prvom gradiću (Lamai), ali se u samo desetak minuta vožnje tako iznenada naoblačilo i u jednom zavoju uz more sam se na trenutak zaustavio samo da uslikam te sive kišne oblake kako idu prema otoku:


Nastavio sam do tzv. Grandpa and Grandma Rocks (eng. kamenje djeda i bake), gdje su se tijekom vremena određene stijene uz samo more oblikovale na način da podsjećaju na muški i ženski spolni organ. Uz te stijene se, po običaju, veže i jedna legenda, međutim ne da mi se pisati o tome. Samo pet kilometara sjevernije, na padini brda, nalazi se okrugla stijena koja se nekim čudom zaustavila na rubu litice ili je, vjerojatnije, tamo stajala cijelo vrijeme, ali su je vremenski uvjeti tako oblikovali. Izgleda atraktivno, a i sami put do nje i pogled na obližnji kraj su prekrasni. Zanimljivo i da su oni ružni kišni oblaci brzo prešli sjeverno od mene pa je opet granulo sunce.

Dedina stijena je na očitom mjestu, a bakina je skrivena i, nemojte me krivo shvatiti, stvarno ne izgleda atraktivno, bar ne kao dedina. :-)

Na putu do jajolike stijene

Za one koji ne znaju kako i gdje rastu banane, dobro pogledajte.

Jajolika stijena s pristupnim drvenim mostićem
Uslijedila je malo duža vožnja prema unutrašnjosti otoka, djelom i zato što nisam od prve uspio naći cesticu koja vodi u brda prema Secret Buddha Garden. Taj put je isto bio prekrasan, uska betonska cesta okružena raznom vegetacijom i s vrlo malo prometa, a i zrak je postajao svježiji. Ova atrakcija je bila prva i jedina za koju sam morao platiti ulaznicu (16 kn), ali vrijedilo je. Radi se o nekoj vrsti minijaturnog parka iz bajke, sa statuama, raznim građevinama i slapovima u prekrasnom okruženju, ali samo vam slike mogu pokazati o čemu govorim:

Na putu prema Secret Buddha Garden

Sloboda na otoku Samui

Secret Buddha Garden



Morao sam ići natrag istim putem kako bi došao do glavne kružne ceste pa kilometar dalje ponovo krenuo u unutrašnjost do slapa Na Mueang. Slap kao slap, ništa posebno, ali uvijek lijepo za vidjeti:


Sad sam se trebao spustiti do najjužnije točke otoka gdje se nalazi budistička pagoda Laem Sor. Sama pagoda nije toliko atraktivna, ali se nalazi na samoj plaži, a i obližnje ribarsko selo izgleda toliko opuštajuće da sam jednostavno morao stati popiti nešto u jednom kafiću na plaži:

Mjesto za predah od vožnje

Laem Sor Pagoda

Krajolik nedaleko od pagode
Nije mi bilo druge nego krenuti na sjever, a prvo odredište je još jedno budističko svetište - Wat Khiri Wongkaram. Prekrasno mirno mjesto u kojem sam bio jedini posjetitelj, a u dosta velikom kompleksu sam vidio samo još jednog redovnika omotanog u karakteristični narančasti ogrtač kako kosi travu.

Wat Khiri Wongkaram


Redovnici uzgajaju i bonsai drveće
Budući da sam znao da mi je dosta plaža i da želim ići dalje na sjever čim prije, odlučio sam preskočiti jednu od popularnih priobalnih destinacija na putu prema Bangkoku i ići direktno za tajlandsku prijestolnicu. Znao sam da agencije nude put do Bangkoka za 1100 bahta (220 kuna) pa sam tijekom ovog razgledavanja svratio i direktno u poslovnicu jedne od brodarskih kompanija koja povezuje otok s kopnom, a koja se nalazi u gradiću Nathon gdje pristaju njihovi brodovi. Oni također imaju i buseve, tako da nude i transfere do Bangkoka, a cijena je bila iznenađujuće niskih 650 bahta. Naravno da sam odmah kupio tu kartu, a zbog nedostatka atrakcija u samom Nathonu odmah sam i nastavio put prema sjevernoj obali otoka, do Ribarskog sela u sklopu gradića Bophut. Od ribarskog sela nema više ni "r", sve je ušminkano da bi privuklo turiste i izvuklo novac iz njihovih novčanika. Smatram da je oku puno ugodnije vidjeti ovakvu scenu s puta prema Ribarskom selu, nego samo selo:


Sunce je bilo sve niže na horizontu, a mene su još čekale dvije atrakcije, srećom jedna do druge, i put do Chewanga do kojeg sam u svakom slučaju htio biti prije nego padne mrak. Prvo sam svratio do malog poluotoka na kojem se nalazi tzv. Veliki Buda. Opet, simpatično, ali ništa posebno, za razliku od obližnjeg Wat Plai Laem, koji više podsjeća na šaroliki zabavni park, nego na svetište. Jako lijepo uređen kompleks, gdje bih sigurno ostao bar desetak minuta duže da se nisam morao utrkivati s vremenom (točnije, suncem).

Veliki Buda

Zadnje četiri slike su iz kompleksa Wat Plai Laem




Stigao sam u hostel taman u sumrak i mogu reći da mi se dojam o otoku ipak malo popravio, prije svega zbog prirode u unutrašnjosti otoka, ali i da ostajem pri konstataciji da su im gradići uz obalu vrlo neugledni, da ne upotrijebim neku jaču riječ.

Nema komentara:

Objavi komentar