Bangkok

Ne znam šta pametnoga reći o ovom ludom gradu. Toliko je intenzivan da se psihički lako pogubiš u njemu. Od modernih arhitektonskih čuda do labirinta starih ulica u Kineskoj četvrti, od vlakova koji voze po koridorima sagrađenim desetak metara iznad glava pješaka (ima naravno i onih podzemnih) do brodova i brodića koji plove uzduž i poprijeko rijeke Chao Phraya, ali i brojnih kanala koji presijecaju centar grada, luksuzne limuzine daju prednost starim motorima i tuk-tukovima, luksuzni restorani s pogledom na hrpu uličnih štandova s nevjerojatnom ponudom hrane, blještave robne kuće nasuprot lokalnih tržnica na otvorenom, hramovi svih vrsta iza svakog ugla, hrpa ljudi gdje god da se okreneš, u svakom trenutku osjetiš nekakve mirise i vidiš šarenilo oko sebe, palme i lopoči rastu posvuda, budistički redovnici stoje u istom redu s poslovnim ljudima, stranci i domaći su potpuno izmješani, svi ti se smješkaju pa se smješkaš i ti.... Ne znam, ima nešto posebno u ovom gradu i jasno mi je zašto ga toliko ljudi posjećuje svake godine, a opet, jasno mi je i da će Bangkok nekoga jednostavno prožvakati i ispljunuti jer nije bio spreman za toliki intenzitet života. U biti, ne znam šta da previše pišem o njemu, stavit ću ovdje dosta slika pa vi procijenite sami o čemu se radi, ali prije svega moram zahvaliti Denisu, dragom prijatelju iz Rijeke, na gostoprimstvu jer mi je stvarno uljepšao ovih tjedan dana boravka u tajlandskoj prijestolnici.

Put od Samuija do Bangkoka, nešto manje od 800 km

Za početak ću vam pokazati prve dvije slike iz Bangkoka koje sam napravio u ranu zoru, nešto poslije 6 sati, kada sam došao busom s otoka Samui:

U nastavku imate dosta slika tijekom plovidbe rijekom Chao Phrayom, s brojnim neboderima i hramovima uz obalu rijeke. Ako vas baš ono jako zanima šta je na nekoj slici, pitajte me osobno jer mi se stvarno ne da svaku sliku opisivati.

Sada ćemo se malo prošetati Kineskom četvrti, prije svega ulicom Yaowarat koja  sa svojim tržnicama na otvorenom predstavlja "žilu kucavicu" ovog dijela grada:

Sad ćemo se otići u poslovni centar grada, među staklene nebodere i prometne koridore na više razina:

Malo ćemo se prošetati i provozati po kanalima koji presijecaju grad:

Ok, ovdje ipak moram reći da je ovaj tip u narančastom pojasu za spašavanje zapravo kondukter koji hoda po rubu oko cijele barke i skuplja vozarinu od putnika.

Sada ćemo skoknuti i do gradskih parkova:

Za kraj nekoliko slika koje mi je malo teže kategorizirati, ali ih je ipak vrijedno podijeliti s vama:

Varani (vrsta velikih guštera) slobodno šeću parkom Lumphini, ali sam tek zadnji dan uspio uloviti ovakvu mrcinu. Većina ih je ipak duplo manja.

Spomenik pobjede na jednoj velikoj aveniji

Preko puta gornjeg spomenika je ovaj prekrasan kompleks

 Masa Songtaewa čeka putnike ispred glavnog pristaništa za riječne brodove

Unutar kulturno-umjetničkog centra uz trg Siam

Jedna od prostorija unutar gore navedenog centra

S Denisom i njegovim prijateljom išli smo posjetiti i galeriju jednog francuskog umjetnika koji radi ove vesele medvjede...

... i nilske konje

• Na putu za Ayutthayu sam uslikao i dionicu gradske željeznice na visokim stupovima koja je pred samim dovršetkom/otvaranjem. Grad je stvarno jedno veliko gradilište.

Pas u Kanchanaburiju je sjedio uz rub ceste i gledao prema kući barem dvije minute, dok su ga auti i motori uz trubljenje zaobilazili. On nije ni trznuo.

Dinosaur i ptica napravljeni od grmlja ispred kolodvora u Kanchanaburiju