Penang (Georgetown)

Trebalo je dobrih pet sati da iz Kuala Lumpura dođem do Butterwortha, grada na kopnu od kuda mali trajekti non-stop voze do otoka Penang, gdje se nalazi moje sljedeće odredište - grad Georgetown. 

I na ovoj su dionici nasadi palmi pratili autoput

Put nije bio naporan jer su busevi stvarno odlični. Ovaj je bio od kompanije KKKL i imao je 30 sjedala, odnosno 10 redova, s tim da su na jednoj strani po dva sjedala, a na drugoj strani prolaza još jedno sjedalo, a da stvar bude još bolja, prilikom kupovine karte na ultra-modernom TBS kolodvoru u Kuala Lumpuru mogao sam i birati na zaslonu koje točno sjedalo želim rezervirati pa sam naravno uzeo to "privatno". Ovaj put čak ni klima nije bila postavljena na maksimum. Inače, do otoka se može doći i preko dva mosta, ali većina putnika ipak bira odlazak do Butterworha pa prijelaz trajektom direktno u centar Georgetowna, jer je u samom Georgetownu uvijek krkljanac u prometu, a i kolodvor se nalazi na periferiji pa se gubi dosta vremena da bi došli u sami centar. Grad ima nešto manje od milijun stanovnika, a popularan je među turistima zbog istog razloga kao i Melaka - velikog miksa različitih kultura, religija i stilova gradnje. Zbog toga su oba grada 2008. godine uvrštena u Unescov popis svjetske kulturne baštine.

Na sljedećih par slika vidite put trajektom do otoka, vožnja je trajala petnaestak minuta, a karta u jednom smjeru je koštala dvije kune:

U daljini vidite jedan od dva mosta koja povezuju Penang s kopnom

Ovaj visoki neboder s desne strane je kasnije spominjani Komtar

Nakon one iznenadne poplave opisane u prethodnoj objavi, otišao sam posjetiti budistički hram Kek Lok Si i umjetno jezero s branom koje se nalazi par kilometara dalje, međutim to se pokazalo toliko lijepim da zaslužuje poseban izvještaj. Zato ćete sada vidjeti što sam sve zabilježio tijekom duge šetnje širim centrom grada sljedećeg dana. Tu se nalaze kineska i indijska četvrt s pripadajućom ponudom hrane i njihovom muzikom koja se čuje iz dućana, glavna ulica za izlaske (50 metara dalje, u sporednoj ulici, nalazi se i moj hostel) koja je krcata kafićima, barovima, restoranima i uličnim štandovima s brzom hranom i, iako se neki od njih trude biti moderni, većina je ipak zadržala taj neki egzotični štih, obalni pojas je pun kolonijalnih zgrada koje prizivaju neka davna vremena, a kao vanjska granica centralnog dijela grada stoji najviša zgrada na otoku - neboder Komtar s vidikovcem i velikim trgovačkim centrom u podnožju.

Ulica u indijskoj četvrti

Ulica u kineskoj četvrti

Nekoliko starih kolonijalnih zgrada

Glavna ulica za provod

Neboder Komtar

Pomalo jezivo kolonijalno groblje

Par lijepih slikica iz grada

Engleska utvrda iz 18. stoljeća

Hrvatska zastava u odabranom društvu

Moram reći i da sam morao već baciti tri majice koje sam uzeo sa sobom jer nisam računao na toliku sparinu i znojenje koje ona uzrokuje. Problem je bio šta sam uzeo šarene majice koje upijaju znoj i koji onda jako ružno izgleda, posebno na leđima, a samo jedna je bila crna i na njoj se te mokre fleke ne vide. Srećom, nalazim se u zemlji gdje se takve stvari jeftine pa sam već u Kuala Lumpuru u jednoj robnoj kući kupio dvije sasvim solidne majice (crnu i bijelu) za dvadesetak kuna po komadu, a ovdje u Georgetownu još jednu bijelu za 15 kuna. Sve mi se nekako čini da ću svaki mjesec imati nove majice, ne samo zato što ću se očito dosta preznojavati, nego i zbog toga što su tako jeftine.