Indokina: Melaka

Melaka (900 tisuća stanovnika) me oduševila na prvu! Stvarno fora grad, neki miks starog i novog, a s obzirom na povijest grada, nije ni čudo. Većina je čula za Malajski tjesnac/prolaz (engleski: Strait of Malacca), najvažniji pomorski prolaz između istoka i zapada, recimo da je to isto što i Put svile na kopnu, dakle sva trgovina između Europe i Kine je morskim putem prolazila kroz taj tjesnac između Malajskog poluotoka i indonezijske Sumatre. Znam da sam rekao da neću puno pisat, ali vidim da se neke stvari ipak trebaju objasniti, a i nisam još umoran od pisanja, iako mi iskustvo kaže da će to nastupiti za nekih mjesec dana. :-)

Da nastavim, grad je oduvijek bio važna, ako ne i najvažnija luka u ovom dijelu svijeta. Do dolaska Portugalaca 1511. godine, Melakom i lukom je vladao Malajski sultanat i trgovina je cvijetala jer su oni vjerovali u slobodnu trgovinu i svi su azijski narodi bili dobrodošli. Portugalci su preuzeli kontrolu i eto sranja - uvode se visoke carine za sve ostale, osim Portugalaca. Nizozemci su došli nakon njih, Britanci nešto kasnije, a Melaka je postajala sve manje i manje važna. Zbog takve povijesti arhitektura grada ima elemente svih nacija koje su njom vladale, a i danas je tu jako puno Kineza i Indijaca, ne ovih modernih, nego starosjedioca koji su tu došli prije više stoljeća, što se vidi i po njihovim starim religijskim hramovima. Dakle, jedan veliki miks svega i svačega (i svakoga).

Što se tiče hrane, za sada je to uglavnom pržena riža s piletinom, ribom ili povrćem ili nešto slično tome (treba malo vremena da se pohvataju nazivi pa neću uzimati ništa na blef), a jedan takav obrok se može dobiti za 8-12 kuna, ako slijedite ono važno pravilo - jedite tamo gdje je puno lokalnih ljudi (znači, bez turista) jer to u pravilu znači da je hrana dobra i jeftina. Hostel plaćam 15 ringgita, tj. 24 kune/noć s uključenim doručkom. Nalazi se u Jonker walk zoni (vidjet ćete kasnije na slikama o čemu se radi i kako to izgleda) i stvarno nije ništa posebno, stara kuća kojoj bi dobro došlo malo uređenja i popravaka, ali od njih ionako trebam samo krevet koji je dovoljno udoban, što sve drugo čini manje važnim. U hostelu sam odmah vidio tipa, nešto starijeg od mene, s majicom Gdansk pa sam mu iz zezancije rekao da mislim da znam od kuda je. Počeli smo pričati pa je rekao da putuje oko svijeta već 11 mjeseci i da će biti na putu do kraja godine kada se vraća kući svojoj ženi i sinu od 14 godina! Malo neobično, ali tip je stvarno super, pravi backpacker, često stopira, štedi gdje god može i kaže da mu nitko od prijatelja ne vjeruje da je jeftinije putovati mjesec dana po ovakvim zemljama, nego provesti mjesec dana godišnjeg kod kuće (ako računaš režije, hranu, povremene izlaske itd.). Temperatura se kreće oko 30°c po danu i pada tek na oko 25°c po noći, ali problem predstavlja visoka razina vlage s obzirom da se radi o zadnjim trzajima kišnog (monsunskog) razdoblja, zbog čega se čovjek nenavikao na to dosta znoji. Ipak, u tri dana koliko sam ovdje još nije pala ni kap kiše, iako se teški sivi oblaci često naglo pojave i isto tako nestanu. Kaže mi Poljak da je 2 tjedna prije nego je došao u Melaku doslovno svaki dan počeo sa suncem da bi se poslijepodne, oko 15-16 naglo naoblačilo i spustio se strašan pljusak koji bi trajao sat-dva i onda se opet sve smirilo do sljedećeg dana, kada kreće sve ispočetka. Ako ništa drugo, bar si mogao dobro isplanirat dan da pljusak dočekaš spreman.

Dosta priče, idemo na slikice!