Singapur

Došlo je i vrijeme za povratak. Budući da je jedina opcija za one jeftine aviokarte bio let od Berlina do Singapura, morao sam još jednom doći u ovaj grad i to mi je bila prilika da ga malo razgledam. Znao sam da mi jedan dan neće biti dovoljan jer je grad stvarno velik i pun atrakcija, ali sam odlučio probat vidjeti što je više moguće do povratka na aerodrom u večernjim satima. Stigao sam iz Vientianea u Singapur u 22:30 i odmah krenuo podzemnom željeznicom do stanice Bendemeer pokraj koje se nalazio najjeftiniji hostel kojeg sam uspio naći i koji košta 12 singapurskih dolara, što je oko 60 kuna, s uključenim doručkom. Singapur je, inače, jedan od najskupljih svjetskih gradova pa sam i zbog toga odlučio ne ostajati ovdje više nego što je stvarno potrebno. Malo prije ponoći sam došao u hostel, koji je stvarno bio daleko bolji od svih dosadašnjih na ovom putovanju, otuširao se, raspakirao i otišao odmoriti za sutrašnje cijelodnevno razgledavanje.

Mnogi od vas ste vjerojatno čuli za neke zanimljivosti ovog grada, prije svega njegovu besprijekornu čistoću, ali ima ovaj grad još puno stvari koje spadaju u kategoriju "vjerovali ili ne". Tako se, primjerice, hranjenje golubova kažnjava s 500$ (1 singapurski dolar je nešto manje od 5 kuna), ako ne povučete vodu u javnom WC-u mogli biste platiti 150$, pušenje na javnoj površini, osim na za to posebno označenim mjestima, kažnjava se s maksimalno 2000$. Zabranjeno je čak i sviranje muzičkih instrumenata u javnosti ako to može izazvati nelagodu ljudima u blizini (kazna je i do tisuću dolara), ali i pjevanje ili recitiranje pjesama neprimjerenog sadržaja. Zabranjeno je hodati gol u vlastitoj kući ako nemate zatvorene zavjese (ako vas vide izvana, mogli biste ostati lakši za 2000$), a ako otkriju da ste homoseksualac, ne gine vam dvije godine zatvora. Ono što sam već spominjao, očigledna čistoća u gradu, rezultat je kazni od 1000$ za bacanje i najmanjeg papirića na pod ili pljuvanje u javnosti, a zbog žvakaćih guma koje bi se mogle zalijepiti za pod najjednostavnije je bilo staviti ih izvan zakona. Probate li ih prodavati na crno, riskirate višegodišnju kaznu zatvora! Posjedovanje manjih količina droge kažnjava se s do 20000$ ili 10 godina zatvora, a za veće količine moguća je i smrtna kazna. Za kraj ono najluđe: pokušaj samoubojstva je krivično djelo i ako ste toliko loši u tome pa preživite, za utjehu idete godinu dana u zatvor (ovaj zakon se ipak ne forsira toliko, statistika kaže da je tek 0,6% slučajeva završilo na sudu).

Moglo bi se reći da je i povijest ovog grada/otoka/države također za kategoriju "vjerovali ili ne". Singapur je oduvijek bio nevažno i siromašno mjesto na dnu Malajskog poluotoka, sve dok Britanci nisu tu prije dvjestotinjak godina izgradili luku koja je, po običaju, privukla ljude i kapital. Onda se dogodilo nešto jedinstveno u svjetskim razmjerima. Malezija je 1963. godine stekla neovisnost od britanske krune, a dvije godine kasnije je Singapur, jedna od četiri provincije u novoj državi, jednoglasnom odlukom parlamenta "izbačen" iz Malezije. Drugim riječima, Singapur je stekao neovisnost protiv svoje volje! Razlog je bio u političkim i etničkim razlikama između Singapura i ostale tri provincije. Oni, međutim, nikako nisu htjeli ovisiti sami o sebi jer su smatrali da nemaju dovoljno resursa za opstanak, a u narednim godinama su imali velikih problema s nezaposlenošću, nedostakom stambenih jedinica i niskom razinom obrazovanosti stanovništva. Na njihovu sreću, prvi premijer Singapura postao je Lee Kuan Yew, čovjek s vizijom. Tijekom njegove vladavine, duge 31 godinu, ovaj grad-država je preobražen iz siromašne zemlje trećeg svijeta u jednu od najrazvijenijih i najbogatijih zemalja svijeta. Umjesto populizma, on se fokusirao na dugoročni socio-ekonomski razvoj, multikulturalnost i bilingvizam (obavezno učenje engleskog jezika radi lakšeg trgovanja sa Zapadom), a jedan od prvih poteza mu je bio potpuna liberalizacija trgovinskih propisa i ukidanje carina i poreza. Privukao je tako gotovo sve svjetske korporacije, forsirao otvaranje visoko-tehnoloških pogona, modernizirao obrazovni sustav, drastično osuvremenio infrastrukturu i stanogradnju, pretvorio Singapur u drugu najveću svjetsku teretnu luku (nakon Šangaja), ali je zbog kontrole stanovništva uveo i sva gore navedena luda pravila jer je smatrao da se tako mala država s toliko različitih naroda ne može drugačije držati pod kontrolom. Tako su, na primjer, svi mediji u vlasništvu države, dakle bez ikakve kritike vlasti, a prosvjedi i štrajkovi su zabranjeni. Zbog svega toga Singapur smatraju i "zatvorom s 5 zvjezdica". 

Krenimo mi sada u šetnju. Spustio sam se kilometar južnije od hostela do obale jednog od rukavaca zaljeva Marina bay. Čim sam ugledao poslovni centar grada u daljini i moderne apartmanske zgrade preko puta, uz prekrasne zelene površine svuda oko mene, znao sam da ću uživati u ovoj dugoj šetnji. Vidio sam istočno od mene veliki nacionalni stadion pa sam odlučio preći most Merdeka i provjeriti da li se može ući na tribine. Ne može, ali nije ni važno jer stadion i izvana izgleda prekrasno, kao i područje oko njega, ali i panorama grada u daljini:

Nastavio sam šetnju uz obalu zaljeva, popeo se na jedan od mostova koji prelaze preko njega kako bi dobio pogled na grad iz ptičje perspektive pa nastavio do ogromnog i prekrasno uređenog parka Gardens by the bay east. Nažalost, naglo se počelo oblačiti, što je jedna od glavnih karakteristika ovog grada, vlažna tropska klima uz česte i nagle promjene vremena, pa sam se samo nadao da me neće uloviti kiša negdje na otvorenom.

Most na koji sam se popeo da uslikam centar grada

Pogled s mosta

Ovo ispod mosta je park Gardens by the bay east

Šetnja parkom uz obalu zaljeva, točno preko puta centra grada

Došao sam do Marina baragge, mjesta gdje se nalazi brana koja drži razinu mora u ovom zaljevu iznad razine more u okruženju. Da bi se ušlo u zaljev potrebno je koristiti posebnu mehanizaciju za podizanje plovila kako bi ih se prebacilo u zaljev. S druge strane imate pogled na desetine, ako ne i stotine brodova usidrenih ispred singapurske luke. U svakom slučaju atraktivno:

Marina baragge

Pogled na grad s brane

Tu me ulovila prva kiša pa sam se morao skloniti na tridesetak minuta da se vrijeme malo smiri. Nastavio sam do jedne od glavnih atrakcija ovog grada, parka Gardens by the bay, gdje se nalaze poznata "stabla", a koja se nalaze usred tropske šume, ispresijecanoj lijepim šetnicama i jezercima i gdje stvarno možete uživati nekoliko sati u razgledavanju. Tu se nalaze i dva ogromna staklenika, pri čemu jedan simulira uvjete u divljoj tropskoj šumi, a drugi je pretvoren u šareni cvijetni vrt. Pogledajte slike:

Zaboravio sam reći ono najvažnije - ova zanimljiva zgrada s tri tornja i "poklopcem" na vrhu je hotel MB Sands, jedan od najprepoznatljivijih hotela na svijetu. Isto tako, ova stabla su zaista posebna - ne samo da se možete popesti na njih i šetati njihovim krošnjama, nego ona imaju i solarne panele i sve popularnije vertikalne vrtove s desetinama vrsta raznih biljaka i cvijeća. Zaista fascinantno mjesto. Nažalost, taman kad sam ušao u MB Sands hotel, u čijem prizemlju se nalazi luksuzna robna kuća, ponovo je počela kiša pa sam opet morao napraviti pauzu od dvadesetak minuta.

MB Sands hotel

Krećem prema hotelu

Posljednji pogled na "stabla"

Stražnja strana hotela

Unutrašnjost luksuzne robne kuće koja ima i kanale s gondolama jer, ono, zašto ne?

Kiša je opet stala pa sam nastavio šetnju uz obalu zaljeva, uz same staklene nebodere poslovne četvrti, do još jednog simbola Singapura - kipa Merliona, mješanca lava i sirene koji pljucka vodu iz usta (pretpostavljam da je to ime izvedenica naziva Mermaid i Lion). S ovog djela obale vidi se gotovo cijeli zaljev, a srećom da je opet iznenada zasjalo i sunce pa sam mogao napraviti par lijepih fotki ovog prekrasnog mjesta:

Ovaj bijeli "cvijet" s lijeve strane je zapravo muzej dizajna, znanosti i tehnologije

Ova šarena konstrukcija lijevo od vrtuljka je glavna tribina za utrku formule 1 za VN Singapura

Merlion slikan iz dva različita kuta

Nastavio sam šetnju prema unutrašnjosti gdje se nalazi nekoliko muzeja i vladinih zgrada, ali i druge zanimljivosti:

Katedrala Sv. Andrije

Singapurski parlament

Zgrada sa šarenim škurama

Krenuo sam natrag prema Merlionu po drugoj strani obale rijeke Singapore koja utječe u zaljev Marina bay i tamo sasvim slučajno naletio na prekrasnu šetnicu uz obalu koja podsjeća na obalne šetnice starih europskih gradova. Uska ulica s drvoredom i mnoštvom barova i restorana s vrlo "prigodnim" cijenama koje me ni najmanje nisu privlačile, iako sam bio sve gladniji:

Iako sam htio nastaviti dalje, problemi s koljenom su bili sve veći, a i morao sam se napokon skloniti sa sunca jer sam nešto ranije počeo osjećati peckanje na koži. Prije tri i pol mjeseca, kada sam sletio u Singapur, vrlo brzo sam shvatio svu žestinu njihovog sunca koje ovdje dere jače nego kod nas. Dva tjedna mi je trebalo dok nisam zaključio da ne smijem više izlaziti van bez da se namažem s kremom za sunčanje. To je stvarno funkcioniralo sve do danas kada sam bio bez svoje kreme jer je imala više od 100ml koliko je maksimalno dopušteno unijeti u avion. Zato sam je ostavio u Laosu, došao u Singapur i u jednom jedinom danu dogodilo se ovo:

Zato, djeco, slušajte starije i mažite se kremom za sunčanje

Vratio sam se u hostel po prtljagu, lijepo ih zamolio da li se mogu otuširati prije odlaska na aerodrom jer sam bio sav mokar od znoja, a trebao sam se i malo pobrinuti o svojoj izgorenoj koži i nakon što sam sve to napravio, krenuo sam natrag prema čudesnom Changi aerodromu:

Trinaest sati kasnije sletio sam u prohladni Berlin, a sve ostalo je manje bitno